ÄŒesto kažemo: ne volim žene ili muÅ¡karce, svi ili sve su oni/e isti/e. Da li ovdje neÅ¡to nije u redu sa svim ženama ili muÅ¡karcima ili sa nama? Kada dajemo odgovor na to pitanje, ili se ljutimo i ne prihvaćamo da je potrebno proÅ¡iriti horizonte izvan naÅ¡e sebiÄnosti, ili osjećamo krivnju jer druÅ¡tvo i roditelji su nam usadili osjećaj da nikada ne valjamo. Niti jedan odgovor ne ide prema prihvaćanju drugog, a bez toga je sloboda nemoguća. Prihvatiti partnera ne znaÄi samo prihvatiti svijet, već prihvatiti prvi puta sebe a onda i dozvoliti sebi mogućnost slobode. Sve bolesti dolaze iz psihosomatskog poremećaja. Ovaj dan oznaÄava slobodu, ali ako ne savladamo odnose, ne možemo doći do slobode, a onda i zdravlja jer ono Å¡to nas boli ustvari jest tvrdoglavo odbijanje stvarnosti koju kompeziramo framaceutskim pripravcima. Duboka je agonija sebiÄnosti u kojoj smo odbacili toliko veza jer naÅ¡em egu nitko ne odgovara, on nalazi zamjerke u svemu i svakome. Ovaj dan oznaÄava slobodu, ali ne možemo doÄi do nje religijskim, materijalnim, tjelesnim ili bilo kojim drugim kompezacijama. Prije nego li pomislite na slobodu, promotrite svoje odnose. ÄŒesto se iza potrebe za slobodom krije potreba za bjegom od problema.
