Pohlepa je u naÅ¡oj kulturi jaka ne samo iz nagonskih razloga preživljavanja, već zbog toga jer nas od malih nogu uÄe kako nas preobratiti u POTROÅ AÄŒE. Možda bi se na prvi pogled i smijali tome, ali to je ozbiljan problem koji nije toliko vidljiv jer se njime toliko ne bavimo tj., pohlepna osoba nema potrebe biti nasilna ako ima dovoljno novca da kupi ono Å¡to želi. No, pohlepna osoba koja nema neophodnih sredstava mora napadati ako želi zadovoljiti svoje želje, ili biti autodestruktivna Å¡to većina radi. Ako nas odgajaju da budemo vjernici potroÅ¡nje, Å¡to se dogaÄ‘a s nama kada ostanemo recimo bez posla? Automatski ispadamo iz vjerske sljedbe i na neki naÄin nalazimo se na margini. Nije problem izgubiti posao, mi gubimo i svoju vjeru i dobivamo stigmatizaciju, a poÅ¡to su se nje bojali roditelji u nama je taj duboki obrazac prisutan, ali o njemu nitko ne govori, on je javni tabu. O tim stvarima nećemo proÄitati u novinama i knjigama, a razni sustavi će nam nuditi samo kvazi rjeÅ¡enja ili sustave vjerovanja u kojima, kada se uÄ‘e dublje, se vidi pregrÅ¡t rupa. Recimo, znanost koja je puna takvih rupa kaže da jyotish nije znanstven, ali protuargument je znanstveni pokus, neka znanost uzme svoje metode i jyotish svoje i stavimo rezultate o nekoj osobi u kovertu, a da se ne zna tko ju je pisao znanstvenici ili jyotish savjetnik te pitamo ljude tko je rekao viÅ¡e toÄnih podataka. Taj eksperiment je već izveden, ali nekako svetim Äudom nije nikako objavljen kako religija ne bi bila inficirana herezom. Danas se znanost upravo bori istim metodama kakvim se prije borila Crkva, povijest se ponavlja.
 Dakle, danas nismo svjesni da 99 posto ljudi živi u nekoj religiji ili skupu uvjerenja koja, nažalost, nemaju veze sa stvarnošću. Stoga je nasilje onih vjernika kojima je potroÅ¡nja zabranjena,  instrumentalizirana jer to nije stvarni cilj ljudi, ali im se nameće kao sveto rjeÅ¡enje problema. Pohlepa je na povijesnoj skali jedan od najÄešćih uzroka nasilja jer ljudi vjeruju da kada zadobiju fantazmu novaca ili najljepÅ¡eg partnera će se neÅ¡to važno promijeniti i kada se to ne dogodi, kada vide da su samo zahvatili svoj narcisoisdni odraz u vodi, u kojem nema niÄega, hvata ih panika jer svijet vide kao gomilu lažnih slika ispunjenja. Ali kroz mirno disanje, kroz poneku sonetu ili stih, osjetimo neÅ¡to na trenutak, a to je pravi trenutak, istina koja kaže da možemo biti sretni, a da pored nama ne sjedi partner iz snova i lova do krova. Da, bilo bi lakÅ¡e da on/ona sjedi s bokalom od milijun dolara, ali mi ne razumijemo da  je pohlepa pomućena njenom identifikacijom sa sebiÄnošću. SebiÄnost je izraz bioloÅ¡ki danog nagona za samooÄuvanjem, dok je pohlepa fantazma i želja u kojoj u Drugom tražimo neÅ¡to Å¡to naÅ¡ um posjeduje. Da, teÅ¡ko je u to povjerovati jer moramo promijeniti skup uvjerenja. Bolje je reći: baÅ¡ zanimljivo i vratiti se svojim starim uvjerenjima nego zaista napustiti relikviju kojoj se klanjamo iz dana u dan, a on/ona s pokalom od milijun dolara nikako da doÄ‘e. Ružna je to religija kao opijum za mase koja se boji svog odraza.