 Ono Å¡to danas poimamo pod civiliziranom sviješću, kroz povijest se odvajalo od osnovnih nagona, Å¡to nikako ne znaÄi da su ti nagoni iÅ¡Äezli, već zbog izgubljene veze sa sviješću, prisiljeni su da se izraze na posredan naÄin. Njihovo izražavanje najbolje zapažamo, kroz razliÄite simptome, neuroze, neobjaÅ¡njiva raspoloženja, neoÄekivana zaboravljivost ili greÅ¡ke u govoru. ÄŒovjek voli vjerovati da je gospodar svoje duÅ¡e, ali dovoljno je pogledati bezbrojna neobjaÅ¡njiva raspoloženja i nemogućnosti kontroliranja naÅ¡ih osjećaja koja nam dovoljno govore koliko je navedena teza neodrživa. ÄŒovjek odreÄ‘ena podruÄja  života i svog ponaÅ¡anja drži u odijeljenim pretincima i nikad ih ne suoÄava jedne s drugima.
    Problem danaÅ¡nje Äovjeka Jung vidi u njegovoj nemogućnosti da sagleda svoju sjenu (potisnuti dio naÅ¡e osobnosti koji ima svoju autonomnost), zbog Äega smo neprestano izloženi duhovnoj i moralnoj zarazi. Primjerice, veliki utjecaj istoÄne misli ili pak komunizam koji svoje osnove ima u arhetipskom snu o Zlatnom dobu (ili Raju) gdje ima u izobilju svega za sve, a veliki, pravedni mudri voÄ‘a vlada ljudskim rodom. Jung smatra da taj moćni arhetip je zahvatio ljude u svom infantilnom obliku, ali nikada neće iÅ¡Äeznuti iz svijeta pred samim pogledom s naÅ¡ega nadmoćnog stajaliÅ¡ta. Mi ga Äak podupiremo svojom djetinjastošću, jer je naÅ¡a zapadnjaÄka civilizacija zahvaćena istom mitologijom. Mi takoÄ‘er vjerujemo u državu, blagostanja, sveopći mir, ravnopravnost ljudi, u Äovjekova vjeÄna prava.
           Život se sastoji od suprotnosti i upravo je taj sukob u Äovjeku naveo prve kršćane na to da Äekaju i da se nadaju brzom kraju ovoga svijeta, ili budiste da odbace sve zemaljske želje i težnje. Takvi životni odgovori bili bi pogubni da se kojim sluÄajem ne naslanjaju na duhovna i moralna naÄela Å¡to Äine osnovni sadržaj obiju vjeroispovijesti i u stanovitoj mjeri ublažuju njihovo korijenito nijekanje svijeta. Mi smo u danaÅ¡njem znanstvenom dobu suoÄeni s Äinjenicom da je psihijatar postao pogodan za pitanja Å¡to su nekoć pripadala u djelokrug teologa. Postoji jaki empirijski razlog zaÅ¡to bismo trebali gajiti misli koje se nikad ne mogu dokazati. On je u tom Å¡to se zna da su one korisne. ÄŒovjeku su jamaÄno potrebne općenite ideje i uvjerenja koja će dati smisao njegovu životu i omogućiti mu da pronaÄ‘e svoje mjesto u svemiru. On može podnijeti najnevjerovatnije teÅ¡koće kada je uvjeren da imaju smisla, a skrÅ¡en je kada uz sve svoje nevolje mora priznati kako je sudionikom neke ”ludosti”.
    Peublo Indijanci vjeruju da su sinovi Oca Sunca i to im uvjerenje podaruje perspektivu koja je dalekosežnija od njihove ograniÄene opstojnosti. Ona im pruža obilje prostora za razvijanje osobnosti i omogućuje im potpunost života. Njihov je položaj mnogo bolji od položaja Äovjeka u naÅ¡oj civilizaciji, koji zna da jest i da će ostati nevažni pojedinac bez ikakva smisla u svom životu.
   Osjećaj dubljeg smisla postojanja uzdiže Äovjeka iznad potroÅ¡aÄkog globalizacijskog trenda. Jung smatra da mit koji nas obuzme Äini nas većim od obiÄna Äovjeka. Sadržaji sna, po svojoj strukturi, su simboliÄni i tako imaju viÅ¡e nego jedan smisao. Simboli skreću pozornost na putove koji su drugaÄiji od onih Å¡to ih shvaćamo sviješću, i stoga se ti putovi odnose na neÅ¡to Å¡to je nesvjesno, ili barem nije potpuno svjesno.
    Znanstveni duh, koji svoje miÅ¡ljenje temelji na logici i znanstvenom istraživanju, smetaju takve pojave kao Å¡to su simboliÄke misli. Problemi zapoÄinju s pojavom emocija koja izmiÄe svakom pokuÅ¡aju psihologa da je obuhvati konaÄnom definicijom. Uzrok u tome vidimo u uplitanju nesvjesnog ili naÅ¡e unutraÅ¡njosti, odnosno krajnje se neugodno baviti Äinjenicama koje se ne mogu potpuno ili primjerno shvatiti. Nezgodno je kod tih pojava Å¡to su Äinjenice neporecive, a ipak se ne mogu izraziti intelektualnim pojmovima. Zato bi Äovjek morao biti u stanju shvatiti sam život, jer život stvara emocije i simboliÄke ideje.
    DanaÅ¡nji promatraÄ je duÅ¡e  suoÄen s cjelokupnim Äovjekom i svime onim Å¡to on nosi, odnosno Äesto je sluÄaj da je nemoguće upotrebljavati definicije i medicinska objaÅ¡njenja. Stoga se promatranje duÅ¡e se ne može nauÄiti iz udžbenika, ona se uÄi zbiljskim iskustvom. TakoÄ‘er, pomaganje onome koje je potrebna duÅ¡evna pomoć (a to je većina ljudi) ne ovisi samo o simbolima, već je potrebno prouÄavanje njegovog kulturnog podrijetla, Å¡to znaÄi da je svaki Äovjek sluÄaj za sebe. Intuicija je gotovo nužna u tumaÄenju snova i Äesto može osigurati da ih sanjaÄ odmah shvati, ali isto tako, može izazvati lažni osjećaj sigurnosti. Samoobmana je vjerovati kako je ono Å¡to danas znamo sve uopće možemo znati. NiÅ¡ta nije ranjivije od znanstvene teorije koja je prolazni pokuÅ¡aj da se objasne Äinjenice, a ne samo vjeÄna istina.
     Čovjek je svjestan toga da simboli mogu izazvati duboki emotivni odaziv u nekih pojedinaca, pa zbog tog psihiÄkog naboja djeluju kao predrasude. Takve simbole glupo je odbaciti zato Å¡to pri racionalnom rasuÄ‘ivanju izgledaju besmisleni ili nevažni. Oni su važni sastojci duhovnog oblikovanja i bitne snage u izgradnji ljudskog druÅ¡tva. Kada se simboli potiskuju, njihova specifiÄna energija iÅ¡Äezava u nesvjesnom s neizmjerljivim posljedicama.