NaÅ¡ um funkcionira automatski, misli slijede iste dobro poznate putove, naÅ¡i životi postaju statiÄni, fiksirani. Dakle, ujutro ustajem i tražim problem, a kada ga naÄ‘em, formiram misli o kojima razmiÅ¡ljam cijeli dan. Uz to formiram sve moguće razloge zaÅ¡to se problem ne može rijeÅ¡iti. Prilagodljivost može biti korisna u svakodnevnom životu. Umjesto da reagiramo na stari, naviknut naÄin, možemo mijenjati dnevnu rutinu. Poslije posla možemo provesti vrijeme u sluÅ¡anju glazbe ili otići u park proÅ¡etati, staviti naglasak na disanje, umjesto da se zatvaramo u kuću. 75 posto domova je krivo projektirano prema vastu uÄenju dok betonska gradnja jaÄa poremećaj vate i stvara tamas(neznanje). KritiÄko razmiÅ¡ljanje stvara zakoÄenost zglobova, savijanje kiÄme prema unutra, a ono dolazi zbog perfekcionizma. Naime, kritiÄko razmiÅ¡ljanje zasniva se na tome da ne možemo zadovoljiti ciljeve druÅ¡tva i onda se okrećemo kritici samoga sebe. Sabranost stvara potencijal za promjenu.
   Sabranost, sliÄno svakom drugom obliku meditacije, može se  vježbati pomoću koncentracije i uvida. Koncentracija ojaÄava sposobnost uma da održi neporemećenu pažnju na jednoj toÄki fokusa, kao Å¡to je to koncentracija na dah. Kada god se povedemo sjećanjem, miÅ¡lju o neÄemu Å¡to treba napraviti ili problemom, moramo uoÄiti to ometanje i vratiti svoju pažnju na dah. Tako um postaje fokusiraniji i smireniji. Koncentracija razvija moć uma da ostane fokusiran na objekt pažnje, a da ga razne druge stvari ne odvrate od toga. Bez koncentracije, svijet izgleda zamagljen, zamućen i nejasan, ali kada je uvježbamo sve nam izgleda sjajno i jasno. Pri tome se nisu objekti promijenili; promijenilo se naÅ¡e gledanje. Kada golim okom promatrate kap vode, ne vidite puno. Ukoliko je stavite pod mikroskop, vidite mnoge stvari u njoj koje se mrdaju i pokreću. Ukoliko meditirajući stavite svoje naoÄale koncentracije, bit ćete iznenaÄ‘eni raznolikošću promjena koje se odigravaju. Kako ovaj znak pažnje prodire u objekt promatranja iz trenutka u trenutak, um stiÄe sposobnost da ostane stabilan.
  Ipak koncentracija ne može donijeti i razumijevanje istine. Za ovo je potreban uvid, drugaÄiji stav pažnje. Dakle, ovdje dolazi u prvi plan promatranje gdje ne smije biti emocionalnog upliva i želje da rjeÅ¡avamo neku situaciju već samo gledamo kako sve to dolazi u naÅ¡ um i promatramo. Takva sabranost nam omogućuje da postanemo svjesniji procesa koji se odvijaju u naÅ¡em umu, a kojih nismo svjesni. Koncentracija i sabranost djeluju zajedno kao mentalni trening. To je uÄvršćivanje uma, bistrenje mutne vode. Vježbanje smirivanja ili meditacije nam olakÅ¡ava da izvan meditacije unesemo relaksirano stanje.
 Meditacija o ljubavi nas smiruje pošto suosjećanje za rezultat ima stišavanje naših uzburkanih emocija. U tom smislu, suosjećanje je izvanredno sredstvo za smirenje. Meditacija je sposobnost napuštanja onog što nas uznemirava. Što više napuštamo tegobne misli, to um postaje smireniji i spokojniji. Paradoksalno je da meditacija smirenja energizira naš um, ostavljajući mu prostor za predah. Kada um izađe iz stanja uznemirenosti, tek ga tada zaista možemo staviti u pogon.
  Dakle, vježbanje koncentracije na dah, promatranje misli kao filma koji se deÅ¡ava ispred nas, kao i meditacije na ljubav u kojoj možemo osjećati u miru emociju ljubavi na naÄin da se sjetimo nekog dogaÄ‘aja kada smo voljeli i ostanemo koncentrirani na taj dogaÄ‘aj, može nam dati veliko olakÅ¡anje bez obzira gdje se nalazili i koji problemi nas pritišću. Je li to prekid, gubitak posla ili bolest, vježbanje uma može dati puno blagodati jer sve oko nas dolazi iz mnoÅ¡tvo krivih uvjerenja, a jedno je od njih da patimo radi vanjskih dogaÄ‘aja. To su okolnosti na koje možemo gledati kao neÅ¡to Å¡to nam pomaže shvatiti problem ili se možemo okrenuti destrukciji. Za prvu opciju potrebna je vježba i upornost koja mora biti svakodnevna.