Dokumentarac Tinder Cheater govori o arhetipu Prevaranta, lukavog lika koji uvijek pokazuje što leži u kolektivnoj svijesti i u što ljudi zapravo vjeruju. Sam po sebi, dokumentarac nije ništa posebno, vrlo je ravan i ne ulazi u dublju psihološku priču, ne bavi se Sjenom prevarenih osoba, jer su prevarene osobe opsjednute arhetipom zemaljskog Spasitelja.
Naime, Shimon Yehuda Hayut je prosječna osoba koja nema nikakve intelektualne ili profesionalne vještine varanja, što možemo zaključiti iz mnogih prikazanih dijaloga i komunikacije sa ženama. Koristi iste riječi, površne, neuvjerljive, neinteligentne rečenice, što dovoljno pokazuje da ga same žene uopće nisu voljele, već priču u koju su bile zaljubljene. Parovi se u početku zaljubljuju u priču ili projekciju, a ne u osobu.
U povijesti nalazimo puno bolje varalice temeljene na igranim filmovima poput Vuka s Wall Streeta ili Uhvati me ako možeš. Nakon objavljenog dokumentarca, u medijima se pojavljuju ljudi koji su bili s njim na spoju. Na primjer, Valerie, koja je s njim izašla na spoj, primijetila je vrlo sumnjivo ponašanje koje ju je odvraćalo od ponovnog susreta s njim. Znala je da se bogati ljudi ne hvale u javnosti, ne pokazuju slike, ne pričaju o milijunskim transferima na spoju, kao i niz drugih radnji koje su bile dobri znakovi loše varalice.
Varalica s Tindera pokazuje konstruirani markentijevski oblik ljubavi u koji je većina žena i muškaraca zaljubljena i koji neće nestati unatoč ovom ružnom događaju jer taj konstrukt predstavlja sliku zapadnog zemaljskog raja kao nepisano pravilo koje bi svatko trebao dosegnuti.
Ono što arhetip Prevaranta pokazuje, jer je to njegov nesvjesni zadatak, jest kakav je Zapad iznutra i koje su njegove najvažnije vrijednosti, ali i psihološko stanje ljudi općenito.
Zašto kažem da je on loš varalica jest zato što smo toliko zagrizli u Edipov hedonistički kompleks da više ne razlikujemo kvalitetan dijalog, rečenice koje osoba izgovara, uvjerljivost priče itd. Naime, u medijima kao i u osobnim okupljanjima nema analize, ne njeguje se razlučivanje, pa ne čudi što zaključci medija tvrde da se radi o vrhunskoj prevari.
U dokumentarcu se ističe nekoliko stvari, a to je da ako vas netko želi ubiti, posebno tip koji je toliko bogat, hoda s jednim tjelohraniteljem, dijete je bez pratnje, ne nosi pancir, dopisuje se preko Tindera, ide u noćne barove, šeta gradom, ide u restorane i sva navedena mjesta gdje je laka meta. A da ne spominjemo razloge zašto mu treba novac. Također, slika oca s naslovnice Timesa mogla se pronaći u datoteci na tražilici i lako je provjerljiva. Njegove slike sa skupim automobilima, kao i helikopter, lako se mogu provjeriti jer se u pozadini slika vidi naziv tvrtke, odnosno radi se o tvrtkama za iznajmljivanje.
Izgledao je kao provincijski bogataš, ali ovo je bila priča, nitko nije provjeravao jednostavne rečenice kojima se obraća ženama, jer su sinovi bogataša u zapadnom svijetu uglavnom obrazovani, a ne dječaci koji jedva slažu jednostavne rečenice.
Žene iz ove priče bile su prevarantice s kojima nisu mogle živjeti, a on se utjelovio u slici pravog Prevaranta. Pobjegle su u ovu priču jer se nisu mogle suočiti sa stvarnošću, željele su živjeti nešto što nema stvarnost jer je prava životna priča preteška i neprihvatljiva za njih.
Za svaki dobar aspekt naše osobnosti postoji jednaki suprotni dio osobnosti. Razlog zašto je ova priča odjeknula je taj što je Prevarant ili varalica arhetipski rušitelj tabua. On daje komično olakšanje svakom mitu u kojem živimo. Prevarant će smisliti razrađene planove kako bi nas naučio moralnu lekciju ili razotkrio ludost ljudi.
Koliko god se trudili, ne možemo pobjeći od ljudskog stanja, i to nam Prevarant govori. On je naša vječna želja za prečacem. Općenito, ako bismo govorili o spomenutom prevarantu, on pati od psihološke “inflacije”, nesvjesno je opsjednut moćnim figurama koje ga prisiljavaju da kompenzira svoj psihološki rascjep progonom drugih. Kada takve moćne figure imaju stvarnu moć, mogu nanijeti stvarnu štetu vlastitom narodu, a posebno drugima koje demoniziraju kao neprijatelje. Većina ratova uključuje ovu vrstu masovne psihologije. Ne smijemo zaboraviti da su rat i mir moćni arhetipovi koji utječu na percepciju stvarnosti. Prevarant je nužan za individualizaciju osobe jer omogućuje nesvjesnom da izađe na površinu. Arhetip varalice i njegov humor prikazan je kao spasitelj, jer varalica iz sjene iznosi skrivene kontrolirajuće sile koje nam ne dopuštaju da vidimo što je ispod naše svijesti, gdje se mogu integrirati u nas same.
Prema Jungu, varalica može otkriti samo pravo stanje situacije; hvatanje golog cara! Arhetip varalice vodi nas do Anime, principa individuacije gdje nakon srama tražimo individualni put utjelovljen Animom. Koji je vaš unutarnji Varalica koji vara druge? U njemu također tražite rješenje, u njemu je skrivena vaša želja, u kojoj možemo vidjeti ono što smo projicirali. Svi imamo Varalicu, ova nas je priča podsjetila da svi varamo, jedino je pitanje jeste li otkrili svog unutarnjeg varalicu i u kojoj mjeri možete uspostaviti kontakt s njim. Oni koji kažu da je nemaju zapravo su varalice koje ne poznaju psihu jer bez nje nema puta prema individuaciji ili odrastanju.
Nikola Žuvela