Ljudi svojim mislima hrane izmiÅ¡ljenu ideju o državi, pa za nju rade Å¡est mjeseci i to na naÄin da se ona tlaÄiteljski ponaÅ¡a prema njima. Država zauzvrat donosi joÅ¡ viÅ¡e zakona i poreza, a ljudi nastavljaju za ovom praksom zlostavljanja samih sebe proizvodeći u sebi duboku frustraciju. To je ono Å¡to zovemo razmiÅ¡ljanje većine i to je miÅ¡ljenje koje smatramo NORMALNIM. Onaj tko spomene meditaciju i neÅ¡to sliÄno, Äopor stigmatizira i smije se, ali Äopor za sebe misli da je pametan jer radi Å¡est mjeseci za izmiÅ¡ljenu vjersku ideju. Vjera u državu i sustav je veća religija od svih religija.  Dakle, Jung kaže ako Äovjek ne vidi postojanje Boga u sebi onda Bog postaje država, partner, novac i slava. Zar se prema državi ne odnosimo kao prema svetosti? Obrazovni sustav uÄi o tome kao o relikviji, a kada racionalno pitamo Å¡to to znaÄi nacionalnost, Nijemci kažu: mi smo karakterni i radiÅ¡ni, ali isto tako možemo reći da su neki Nijemci neonacisti, povijesno gledajući velika većina Nijemaca je izabrala Hitlera. Ljudi ne pripadaju nacijama, to su ostaci kolektivnih vjerovanja na kojima se temelje najveća zvjerstva. Nacionalna identifikacija pokazuje samo nedoraslost. Ljudi se boje identificirati s neÄim bezliÄnim poput Jastva, to je najveći strah Äovjeka pa zato u obrazovanju i Ustavu nastoje Å¡to bolje zaÅ¡titi, pa Äak i boriti se za smijeÅ¡ne vjerske ideje identiteta s izmiÅ¡ljenim nacijama koje nastaju prije 200 g. Primjerice, Italija postoji kao država 150 godina, a NjemaÄka oko 200 g.
Strah nikada ne postoji u sadaÅ¡njem trenutku. Problem nije fiziÄki – jer strah postoji u vaÅ¡oj psihi. Stvarnost nikada ne dolazi kao problem; samo zamiÅ¡ljanje stvarnosti stvara problem. RazmiÅ¡ljanje veÄine ljudi se svodi na zakljuÄak u kojem dominira: proÅ¡lost, budućnost, ali nikada sadaÅ¡njost. U sadaÅ¡njosti samo sadaÅ¡njost postoji, a ne um. Um živi u proÅ¡losti i u budućnosti, a stvarnost ne postoji ni u proÅ¡losti ni u budućnosti. Zapravo, um i stvarnost se nikada ne susreću. Oni nikada ne vide lice jedno drugome. Stvarnost ostaje nepoznata umu, a um ostaje nepoznat stvarnosti. Državu stvara um, to je Freudov Superego, OTAC, STRAÅ NI DEMON, pa se danas tako i ljudi ponaÅ¡aju iako je stvarnost potpuna drugaÄija. Ona je u sadaÅ¡njosti, a država je stvar proÅ¡losti i budućnosti kao i nacionalnost. NaÅ¡e krivo sagledavanje stvarnosti su jedini problemi. Možete biti paranoiÄni, možete biti podijeljena osoba, ali to nema veze sa stvarnošću. ÄŒovjek ima neizmjerne mogućnosti prilagoditi se Äinjenici, ali nema mogućnost prilagoditi se budućnosti koja se pretvara uvijek u strah ili ljutnju. Mi tek trebamo nauÄiti sagledavati stvarnost, ali ne umovanjem već promatranjem koje se dogaÄ‘a jedino kada uskladimo misli sa sadaÅ¡njosti iz koje realno gledamo stvarnost.