U onome Å¡to mi podrazumijevamo pod ‘ja’ puno je nedoreÄenosti i rupa. Ako je ‘ja’ ispunjen u odnosu, fali mu Å¡to nije ispunjen u poslu, ako se ispuni u odnosu i poslu onda mu fali viÅ¡e novaca, itd… Kada zapoÄnemo priÄu o onom Å¡to nemamo, ispod toga se skriva ljubomora, želja da se zadobije ono Å¡to navodno nemamo tražeći ispriku u nesretnim okolnostima. Ako odemo s nekim tko nam se sviÄ‘a na kavu, iako uživamo u razgovoru, ego će reći: ne valja jer nismo u krevetu. Eko je pokvarenjak i od cijele planete radi budalu, jer govori protiv svega  onoga Å¡to nas Äini sretnim.
Većina stvari koje želi ego donose nesreću i ne uživamo u tome osim nekoliko trenutaka.  Ego uvijek traži ono Äega nema, ali niÅ¡ta ne Äini da bi dobio ono Å¡to mu treba jer napor ga tjera na davanje, a to je smrtni grijeh jer se topi njegova fantazma, izmiÅ¡ljena slika idealnog života, a napaja se od toga da nam govori da smo nesretni i da nam uvijek neÅ¡to fali. Ovo je inaÄe najveća tajna života. Kada je uklonimo vidjet ćemo da je s nama sve ok, a da ostali kao papagaji ponavljaju kuknjavu oceanskih razmjera koja ako pogledate logiÄki, nema nikakvog utemeljenja.
 Ako koji sluÄajem analizirate snove, i primjetite nadreÄ‘ene figure (arhetip oca-animus) one predstavljaju da na javi joÅ¡ uvijek tražimo autoritet u drugome. Ovoj Äinjenici se civilizacija  podsmjehuje i prezire jer je strah od promjene dubok, pa ćemo uÄinit sve kako bi ismijali psihu i njene zakonitosti. Egoizam je religija ali je pogubna jer ego je fantom, praznina. Ono Å¡to smatramo naÅ¡im ja samo je konstrukcija druÅ¡tva, dok pravo Ja ne osjeća ljubomoru, nema sebiÄnost, ne slijedi poruke na ekranu u kojima mu govore kako da pomaže, kako da živi. Pravo Ja živi samo ono Å¡to osjećamo u sebi. To je jedan od najvećih izvora, trajna sreća koja viÅ¡e nije osjećaj promjene već srediÅ¡te života. Tako lagano, a tako daleko jer napustiti uvjerenje u kojem smo se lagali toliko godina bolna je promjena. Govor ‘prijatelja’, druÅ¡tva, preveliki su uteg uvjerenja  i zato se vraćamo na mantranje vlastite nesreće u kojoj smo ispleli niz kvazi argumenata nemogućnosti. To je odabir, nipoÅ¡to nesreća, mi se odluÄujemo za nesreću, dok, suprotno onome Å¡to život jest zaboravljamo da jedino živimo ako istražujemo i dopuÅ¡tamo kreativnosti da dominira naÅ¡im životom. NajÄešće nas strah i njegova bliska roÄ‘akinja tjeskoba spreÄavaju u onome Å¡to bi nas usrećilo. Veliki nam se dio života sastoji od obećanja koja smo dali sami sebi, ali ih nismo ispunili. Život je utrka s egom, on uvijek pobjeÄ‘uje jer potroÅ¡i cijelu naÅ¡u energiju a nakon toga ostaje samo neispunjenost i Äangrizavost. Sve to može zavrÅ¡iti ako život poÄnemo temeljiti na tome da ne moramo biti u pravu i dokazivarti iÅ¡ta drugome, odnosno da energiju troÅ¡imo za sve one stvari koje nemaju veze s dokazivanjem i natjecanjem kao ni troÅ¡enjem vremena za dodavanjem bilo Äega na ono Å¡to smo dobili roÄ‘enjem.