Ego voli biti najbolji u duhovnosti ili u materijalnoj dimenziji, ali sve to je egoizam, borba i natjecanje, a tako smo zarobljenici svojeg malog svijeta u kojem veća svjesnost nema šanse. Budimo svjesni da je svaka podjela koju radimo među ljudima, ustvari je podjela u kojoj uzdižemo ili unižavamo sebe, a sve to je podjela stvarnosti poput shizofrenije. Budimo svjesni svog ega koji stvara manipulaciju.
Biti promatraÄ misli važan je zadatak ukoliko želimo sebi pomoći. Kada nam neke snažne misli odvuku pažnju od disanja, budite svjesni tih misli kako nastaju u umu. Promatrajmo njihov intenzitet i ne odupirimo im se. Misli se javljaju u poznatim obrascima miÅ¡ljenja, a to zovemo problem i o njemu diskutiramo sa svojim poznanicima i prijateljima iako nismo svjesni njegove pozadine. Dakle, misao koja se pojavi trebamo osvijestiti na naÄin da o njoj ne razmiÅ¡ljamo već je samo promatramo. Ukoliko smo nesvjesni tih misli, one postaju ego kroz koji promatramo stvarnost, a to je negativno promatranje svijeta. Svoje iskustvo tumaÄimo kroz graÄ‘u tih misli i na njima procjenjujemo svijet. Ako bolje promotrimo, naÅ¡e misli su naÅ¡ zatvor. Kada bi imali dovoljno prakse koja se dobiva kroz meditaciju, vidjeli bi da smo opsjednuti svojim mislima tj. problemima, a njih se rjeÅ¡avamo na naÄin da ih poÄnemo promatrati kao dio sadržaja misli, a ne da se s njima poistovjećujemo. Kroz dugotrajnu pažnju vidjet ćemo da problem kojeg mi zovemo problem jest samo skup misli koji se pojavljuje u umu kao film koji smo nedavno gledali i ako ga ponavljamo, s njim se sve viÅ¡e poistovjećujemo.
ÄŒesto ljudi postavljaju pitanje da li bi mi trebala ova ili ona tehnika, odnosno postoji tendencija da će jedna seansa rijeÅ¡iti problem, ali jedino dugotrajno vježbanje uma donosi dugotrajniju promjenu. Pritom treba poÅ¡tivati pravilo da svako potiskivanje u ovom procesu stvara joÅ¡ veće potisnuće i nezadovoljstvo. Stoga je potrebno pravilno promatrati ovaj proces, ne stvarati od njega dogmu jer u nama postoji tendencija da od svega stvorimo pravila, religiju ili uÄenje. Sve je lakÅ¡e od vježbanja uma koji ima svoje korijenje koje trebamo svakodnevno podrezivati jer um je kao divlja rijeka, vuÄe nas, a mi ne vidimo da smo neprestano njegov rob. Jasno, ako to promatramo negativno, negativni proces se vraća natrag. Dakle, u tom procesu trebamo samo vježbati i Äekati da svjesnost sama od sebe izroni, a na ovaj naÄin joj omogućujemo prostor da sama uÄ‘e i rasvijetli nam kako sebe muÄimo s neistinitom podjelom svijeta i krivom predodžbom ljubavi, odnosno slikom svijeta koja je sve samo ne stvarnost.