Čovjek se ne sjeća ničega iz svojih prošlih života, nakon umiranja fizičkog tijela podaci pohranjuju u nesvjesne memorije. Neke škole tumače da podatke o nama zaboravljamo  zbog stresa rođenja a neki da nismo sposobni prihvatiti toliko puno podataka o sebi tj. djela i nedjelja koje smo počinili. Međutim, pod određenim se uvjetima podaci se mogu obnoviti. Sidhasi to rade kroz duboku vježbu meditacije ulazeči u nesvjesne komore, dok neki koriste metode regresije. Razum razmišlja na temelju dobivenih podataka a to znači većinom donosi krive informacije. Sva znanstvena otkrića i umjetnička remek-djela  razum uz pomoć duše dobiva iz prostranstva nesvjesnog, Indijci to zovu alaya, budisti bhavanga-sota, a Jung kolektivno nesvjesno. Vidovitost i intuicija također dolaze iz nesvjesnog djela nas samih.

Materijalna  se stvarnost  nam se nameće kao stvarnost, ali ona se temelji na pohranjenim slikama tj. sve što vidimo nije realno jer mi stvaramo svijet iz svje memorije, naučenih slika o stvarnosti, kao što kaže kvantna fizika da živimo u hologramu u kojem dajemo samo imena poput stola a radi se samo o slici iz memorije koja je dobila ime, a ustvari se iza srkiva samo polje energije. Indijska filozofija kaže da se sve sastoji od od imena koje daje ima oblicima.

 Čovjek ne razumije da je patologija posljedica poremećene ravnoteže i pokušava se boriti s okolinom umjesto da se riješi polarizacije, odnosno da počne PRIHVAČATI SEBE. Indijska filozofija to zove dvandva ili suprotnost, a ono što je za nas bitno jest da mi uvijek razmišljamo unutar polarizacije ili je nešto loše ili dobro. Što smo ustrajniji u svojim željama i pretenzijama, jači je magnet koji privlači sve suprotno. Dakle, pokušavamo doći do nečega što želimo, a uvijek nam dolazi ono suprotno. Konačno ako ustrajemo u cilju dobivamo ga, ali on nije nikada kao ono što smo željeli.  Dakle, ako vas nervira partner, onda ono što vas nervira trebate preusmjeriti na nešto što će smanjiti nerviranje jer nikada se nećete moći isključiti pošto naš um funkcionira u polarizaciji ili konfliktu na koje nas tjera sukob svjesnog i nesvjesnog.

To ne znači odustajanje, jer ako nas partner nervira i ne može se konstruktivno svaÄ‘ati, onda je nužno tu energiju koja vas tjera u sukob usmjeriti na neÅ¡to Å¡to će smanjiti tu tenziju, isključiti se nije moguće. Ulazak u sukob često nije konstruktivan i ako malo bolje pogledamo sve se dogaÄ‘a u destruktivnim sukobima, a naÅ¡e viÄ‘enje situacije mora ići prema uvijek i samo uvijek izlasku naÅ¡eg uma iz konflikta. Naravno, nije lako prihvatiti misao da nekakve strukture mogu nama upravljati.  Prihvaćanje  te  spoznaje  stvar  je  osobnog  izbora.   Proučavajte, vježbajte  i  sami  donosite zaključke, ali ih ne donosite na temelju Å¡to nam je ”znano.”

Nikola Žuvela