Što podrazumijevamo pod realnošću? To je prava priroda stvari, koju ne mijenjaju  mentalne konstrukcije. Pošto mi vjerujemo u te koncepcije one otvaraju jaz između naše percepcije i stvarnosti, te uzrokuju beskrajni konflikt sa svijetom. Ono što je prolazno smatramo stalnim, a srećom smatramo ono što je izvor patnje: želja za bogatstvom, moći, slavom.

Za nas je znanje baratanje gomilama informacija i učenje, no pravo znanje je razumijevanje prave prirode stvari. Stvarajući navike vanjski svijet vidimo kao niz različitih autonomnih stvari za koje vjerujemo da im i pripadaju. Svaki dan kada se probudimo  promatramo pojave koje proglašavamo dobrima ili lošima. Ta greška uzrokuje snažne reflekse ljubavi i mržnje koji obično dovode do patnje. Ta velika zapreka je uvijek velika igra, ali nikada realnost.

Svijet neznanja i patnje – u sanskrtu zvan samsara – nije temeljni uvjet postojanja, nego je to mentalni svemir koji se zasniva na naÅ¡em pogreÅ¡nom shvaćanju realnosti. Svijet fenomena stvara se spajanjem beskonačnog broja stalno promjenjivih uzroka i uvjeta. Poput duge koja nastaje kada Sunce obasja zavjesu kiÅ¡e i tada iščezne kada nestane neki faktor koji pridonosi

njenom stvaranju, fenomeni postoje u bitno međuovisnoj funkciji i nemaju neovisno i trajno postojanje. Prema budhizmu,  sve je povezano, ništa ne postoji samo za sebe i po sebi, imuno na djelovanje uzroka i posljedica. Kada se taj bitan koncept shvati i usvoji, pogrešna percepcija svijeta ustupit će mjesto točnom razumijevanju prirode stvari i bića: to je

spoznaja. To je odbacivanje našeg mentalnog sljepila. Tu nastaju glavni uzroci naše patnje. Neznanje znači da nismo svjesni tog potencijala.

Prema budhizmu sukha je stanje dugotrajnog zadovoljstva koje se manifestira kada se

oslobodimo mentalne sljepoće i bolnih emocija. To je također i mudrost koja nam omogućuje da vidimo svijet onakvim kakav i jest, bez maski ili iskrivljenih prikaza. Konačno, to je radost putovanja prema unutarnjoj slobodi i dobroti koja se širi prema drugima. Lako rečeno, ali zaista ono što stoji na našem putu je kriva percepcija stvarnosti zbog koje patimo, a da bismo nadišli mentalnu sljepoću potrebna je meditacija i filozofija koja nam govori o pravom stanju stvari, odnosno promjena načina života s razumijevanjem donosi pravu promjenu. Što bi to značilo? Jedan redovnik doživio je grozno iskustvo za vrijeme kineske agresije. Proveo je dvanaest godina u zatvoru kod kineskih agresora, osuđen da reže kamen za gradnju brane u dolini Drak Yerpa. Brana je bila potpuno beskorisna jer je riječno korito bilo gotovo uvijek suho! Svi njegovi prijatelji pomrli su od gladi i iscrpljenosti, jedan za drugim. Unatoč užasu ove priče, u njegovim riječima nije bilo ni najmanjih naznaka mržnje, a u njegovim očima koje su zračile dobrotom nije bilo nimalo ogorčenosti. Osobu koja je postigla unutarnji mir ne može slomiti neuspjeh niti uzdići uspjeh. Dakle, nije bitno tko je on već kako je odmaknuo mentalnu sljepoću i svijet sagledao puno realnije nego li se to nama čini. Njegovo iskustvo se temelji na znanju o sebi tj., dubokog spokoja jer shvaća da su iskustva prolazna i da je

 beskorisno čvrsto ih se držati. Razvijati spokoj i kroz njega promatrati vježba je koja predstoji svima nama jer to je put kojem neminovno idemo bez obzira što smo sada odabrali.