Mi smo kao civilizacija stvorili obrambene sustave kojima se štitimo od mnogih pokušaja da naša unutrašnjost ispravi probleme koje stvaramo našim egom.
To su tako velike membrane naÅ¡eg ega koje je teÅ¡ko promjeniti jer imamo slojeve oko naÅ¡e svijesti kojima pokuÅ¡avamo zaÅ¡titi svoj osjećaj krivnje i srama, a da ne govorimo da je moderna civilizacija pronaÅ¡la joÅ¡ mnoga zavaravanja kojima bježimo do sebe. ÄŒak i znanja jyotisha ili drugih tehnika koje nam pokazuju izgled naÅ¡e memorije ili podsvjesti iz koje krivo percipiramo veze ili posao, nisu nam dovoljni dokazi i dalje se vraćamo dubokom samokažnjavanju. Recimo, Dado je u proÅ¡lom životu mjenjao parnterice i nije bio toliko odgovoran i u ovom životu je izabrao situaciju u kojoj su mu žene vraćale njegove nepodopÅ¡tine. Bio je žrtva odnosno opet je izabrao, ali na drugaÄiji naÄin, neodgovornost. PokuÅ¡aj promjene je uspio tek kada se poÄeo baviti problematikom i viÄ‘enjem onoga u Å¡to se zaljubljivao promjenivÅ¡i svoj obrazac, ali velika većina to neće uÄiniti.
Bit života jest ne donositi sudove na temelju te memorije, jer ona iskrivljuje stvarnost. Sud se donosi iz trenutka ovdje i sada, iz sadaÅ¡njosti u kojoj prebiva ljubav, odnosno ono Å¡to mi zovemo ljubav, to ona nije. NaÅ¡e ljubavi zasnivamo na nesvjesnoj memoriji koja se manifestira putem planeta. Dakle, mi tražimo partnere koji imaju sliÄnu memoriju prema kojoj se onda dogaÄ‘a zakon privlaÄenja, odnosno partner nosi sliÄnu projekciju onoga Å¡to nama odgovara. Kada se svaÄ‘amo, onda to radimo jer tražimo da se partner uskladi prema toj memoriji ili arhetipskoj slici koja je programirana naÅ¡im proÅ¡loživotnim iskustvima. Kada mi kažemo: volim te, onda to znaÄi privlaÄi me tvoja nesvjesna memorija, iskustva koja su nam zajedniÄka. Kada kažemo da je ljubav dobrota, ona to nije, kada kažemo da je ljubav odnos, ona to nije, jer ona postoji samo u prisutnosti i bez nesvjesne memorije. Ipak, sve dok se ne rijeÅ¡imo dubokih nesvjesnih memoriranih strahova i ljutnje, ne možemo biti okrenuti suÅ¡tini. Yoga je tražila rjeÅ¡enje u osmeroÄlanom putu u kojem se kroz meditaciju spaljuju nesvjesni spremnici ili bidje, taoizam je tražio kroz taoistiÄke tehnike, a misticizam kroz ljubav prema Bogu. Sve dok ne osvijestimo da mi razmiÅ¡ljamo na temelju krivih informacija dobivenih iz nesvjesne memorije, ne možemo vidjeti da krivo percipiramo stvarnost Å¡to donosi toliku koliÄinu boli u ljudske živote. Mi joÅ¡ nismo niti u stanju dijagnosticiranja stanja, odnosno mi joÅ¡ kao civilizacija ne priÄamo gdje je problem, pa spomenuti putovi izgledaju kao putovi Äudaka koji govore o nerazumljivoj stvarnosti.