Prije prosvjetljenja postoji najljepši osjećaj na ovom svijetu, a to je zaljubljenost. Taj trenutak kada nas preplave osjećaji, kada nestaje vrijeme i kada nas druga strana osjeća u onom idealu u kojem svetost sama po sebi postaje događaj, tada živimo, tada je svaki trenutak najvažniji, bilo da se radi o treptaju, bilo da se radi o dodiru, sve tada diše svetim osjećajem zaljubljenosti.
Jedino zaÅ¡to se isplati posjetiti ovu planetu, predstavlja taj dogaÄ‘aj. Možda izgleda sentimentalno, možda i prenaglaÅ¡eno zanovijetanje u odnosu prema drugim prioritetima, ali ženi je to jedan od najvažnijih trenutaka kao i onima koji shvaćaju da taj sudbonosni trenutak nosi i druge konotacije, odnosno dublje zrenje osobnosti. Ovo je osjećaj u kojem gorimo, u kojem slomljeno srce može biti i konaÄno, jer malo tko potpuno zacijeli rastanak, odnosno propast takve ljubavi.
Nakon toga ostaju samo sumnje i osjećaji koji nemaju takav intenzitet jer ljubav prelazi u zrenje. Ona nema taj mladenaÄki žar ludosti, ali i dubokog i grubog otrežnjenja. Ovdje neću govoriti o obrascima zaljubljivanja, odnosno, ovdje želim staviti naglasak na tom trenutku, kada je sve drugaÄije kada smo izdvojeni iz moÄvare planeta Zemlje i kada osjećamo najiskrenije, odnosno kada u najintimnijem trenutku mislimo da sve ovisi o tom dogaÄ‘aju. To je doživljaj sjećanja na rajsko izgubljeno stanje, stanje u kojem i Äin seksualnosti postaje drugaÄiji, svet i prepun onih osjećaja u kojima zaboravljamo probleme ovog svijeta, u kojima osjećamo da smo posebni. Na zaljubljivanju zaraÄ‘uju mediji kroz sapunice, na ljubavnim romanima i ostalim smicalicama marketinga koji manipulira s ženskim osjećajima poÅ¡to je to ženi najvažniji trenutak jer se oslanja na osjećaje, a ne na razum.
Iako većina rajeva, odnosno zaljubljivanja propadne jer svaki raj ima zmiju, zaljubljivanje je poziv na ljubav poÅ¡to trauma rastanka može biti iscjeljujuća, ali nažalost za većinu ona postaje toliko duboka da mnogi ostaju zatvoreni za ljubav, odnosno daljnji razvoj. Zato svi oni koji su odustali od tog osjećaja jer je rastanak nakon zaljubljivanja djelovao kao da ponovno uÄe živjeti, hodati i disati, ipak se nastave zaljubljivati jer jednom će doći do zrenja ili integracije naÅ¡e unutarnje polovice (Anime, Animusa). U konaÄnici, ovdje smo da razvijamo samo jedan osjećaj, a to je ljubav. U ljubavi Äovjek je lud i izvan uma, izvan ovog planeta, zato izgledamo bolesni za druge, ali u ljubavi smo jedino živi i potpuni.