Zavodljivost svijeta s našim projekcijama stvara ono čega nema odnosno fantaziju, a nju prepoznajemo u onom osjećaju kada se razočaramo i to duboko, katkada toliko bolno da se više nikada ne oporavimo jer ne želimo pustiti sliku o stvarnosti koju smo stvorili.

  Ego stvara iluziju jer ne može biti u stvarnosti, kada stvarnost probije u obliku Saturna  ili  proboja nesvjesnog djela nas samih što smo potisnuli, onda to zovemo tuga i nesreća.

   Slijedeći put kada nam se nešto dogodi bilo u ljubavi ili na poslu, zađimo malo dublje od trivijalnih emocija uvrijeđenosti jer ako upoznamo svoju Sjenu i vidimo da je naša veza ili posao bila samo proizvod sebičnosti, bit će nam lakše prepoznati trenutak raspada kao dio vlastitog scenarija, a ne sudbine. Sudbina postoji jer se ne želimo mijenjati, nesvjesno tražimo na sve načine put u svijest i ono gospodari našim životom. Naš je izbor u tome da prihvatimo sadržaje stvarnosti i shvatimo da sve ono što mislimo o životu zapravo to nije. Naše želje su u konačnici plitke i vrte se oko želje da imamo više novaca s kojim bi putovali, želja za uživanjem u ljubavi, što statistike pokazuju da je na Zapadu ljubav ljudima tek na trećem mjestu dok je na prvom novac, na drugom zdravlje. Stoga, jedino svjesnost može pokazati da je ono što je za nas važno već ovdje i sada, ali tek kada pustimo doista u sebi svoje lažne želje, one se počinju sve ostvarivali.

   Budimo svjesni ove najvažnije činjenice i provjerimo je pitanjem u sebi, odnosno kada postavimo pitanje sebi da li smo sretni vidjet ćemo da uvijek žalimo za onim čega nema i držimo se toga što je izvor naše nesreće. Ne postoji želja za osvještavanjem jer onda gubimo krivca. Svaki dan je mogućnost promjene i bivanja u sadašnjosti u kojoj ima puno više ljepote ukoliko je želimo zamjećivati. Oni ljudi kojima treba puno, pokazuju samo unutarnje siromaštvo koje pokušavaju nametnuti kao pravilo života drugima kako ne bi vidjeli svoju Sjenu, pa i svijet kakvog vidimo rezultat je tog pogleda.