Komunikacija sa svijetomNikola2016-01-11T02:36:07+02:00
Kada promatramo Äovjeka i njegove probleme Äesto ih sagledavamo iz druÅ¡tvenog kuta gledanja, dok svako drugaÄije miÅ¡ljenje, ukoliko nije druÅ¡tveno priznato, teÅ¡ko prihvaćamo. AntiÄki filozofi takvo javno miÅ¡ljenje su zvali doksa, odnosno to je miÅ¡ljenje većine koje nema mnogo veze sa stvarnošću. Ne znaÄi li to da stvarnost koju promatramo nije prava stvarnost već skup konvencionalnog naÄina shvaćanja života? Ukoliko prihvatimo konvencionalno gledanje stvarnosti moramo znati da ono donosi mnoge probleme. Takvo gledanje potiskuje naÅ¡u unutarnju prirodu koju zovemo nesvjesno i njegovo djelovanje teÅ¡ko razaznajemo kada djeluje na naÅ¡u svijest. ObiÄno njegovo djelovanje razaznajemo onda kada je već to kasno i kada nismo prepoznali njegov govor kroz snove. Neprihvaćanje tog govora nesvjesnog nužno donosi posljedice koje zovemo struÄnim terminom neuroza i depresija imenujući neÅ¡to o Äemu baÅ¡ i nemamo mnogo pojma. Ipak, upliv nesvjesnog u svijest nije niÅ¡ta novo. DruÅ¡tvo se od svojeg postanka pokuÅ¡ava obraniti od nesvjesnog, ali onda su ljudi bolje razumjeli njegov govor, zbog arhaiÄnog simboliÄkog govora koji je mnogo bliži svjetonazoru kao i naÄinu života. Kroz religijske obrede ljudi su uvidjeli da oni pružaju zaÅ¡titu i autonomiju svijesti. Koliko god nam to god izgledalo besmisleno oni su bili djelotvorni isto onoliko koliko su to danaÅ¡nji antidepresivi. Naime, mnoga izljeÄenja poput trbuÅ¡nog tifusa bili su lijeÄeni Å¡amanskim obredima, ne idealizirajući pritom plemenski naÄin života koji je u svojim obrednim elementima bio itekako okrutan. Ipak, obredni naÄin života zadržao se do danaÅ¡njih dana. Oni danas žive kroz obilježavanja državnih praznika, ili kroz stare obiÄaje poput maÅ¡kara. Možemo zakljuÄiti da je religija arhaiÄni pogled prema nadnaravnim smislom koja je danas zamijenjena kulturom, odnosno, kako je Nitzsche rekao, ”Kultura je surogat religije.”
Plemenski naÄin života se zasniva na obredu, a njegovo psihiÄko djelovanje ne prepoznajemo već podcjenjujemo. Suditi o onom o Äemu ne znamo znak je gluposti. Stoga, onaj tko imalo shvaća unutraÅ¡nji život, zna da su obredi primitivni projekcijski aspekti duÅ¡evnog života. Koliko smo kao civilizacija duboko obredni dovoljno govori o naÅ¡im navikama koje sociologija zove zajedniÄkim jezikom civilna religija a uobliÄena je kroz oÄekivanja zemaljskog raja kojeg bi trebale donijeti stranke, globalizacija i druge politiÄke utopije. Obred prepoznajemo u mnogim radnjama, poput odlazaka u trgovaÄke centre, precjenjivanja auta i, općenito, stvari koje imaju u naÅ¡em druÅ¡tvu status svetosti. Ukoliko se radi o precjenjivanju, ili podcjenjivanju, onda govorimo o autonomiji nesvjesnog, odnosno o dominaciji odreÄ‘enog neosvijeÅ¡tenog djela nesvjesnog kojeg projiciramo u stvari. Stoga možemo reći da je ljudsko ponaÅ¡anje odreÄ‘eno time da traži u neÄemu svetost. Katkada je to religijski fanatizam, ali i radikalni materijalizam. U pozadini je uvijek Äovjekova težnja da neÅ¡to obožava. TakoÄ‘er, to precjenjivanje može biti žena, muÅ¡karac, dijete, a mnogima i novac. Te obrede obožavanja zovemo racionalnim, jer ih razumijemo, dok postoje oni iracionalni koje osoba Äini kako bi se zaÅ¡titila od vlastite destrukcije. NajÄešće je to pretjerana Äistoća koju osoba održava kako bi se obredno zaÅ¡titila od vlastitog bijesa. Psihologija to zove opsesivno-kompluzivni poremećaj. StruÄno reÄeno radi se o obuzetosti ponavljajućih ideja, misli, poticaja, predodžaba koje se doživljavaju kao nametljive i neprimjerene i izazivaju tjeskobu i nelagodu. Osoba osjeća da joj je sadržaj obuzetosti stran, da nema kontrolu nad njim i da to nisu misli koje bi trebala imati. NajÄešće obuzetosti su ponavljajuće misli o zarazi (npr. mogućnost zaraze rukovanjem s drugom osobom), ponavljajuće sumnje (npr. da li su vrata ostala otkljuÄana), potreba za odreÄ‘enim rasporedom stvari (npr. intenzivna nelagoda ako su stvari u neredu ili asimetriÄno rasporeÄ‘ene), agresivni i zastraÅ¡ujući poticaji (npr. da se izvikuju prostote u crkvi) i sl. Kod pojedine osobe može se pojaviti i samo jedan takav simptom. Misli, poticaji i predodžbe ne predstavljaju uobiÄajenu brigu oko svakodnevnih problema (posao, Å¡kola). Osoba s obuzetostima obiÄno pokuÅ¡ava potisnuti takve misli, neutralizirati ih drugim mislima ili radnjama (kompulzije). ÄŒinjenica jest da mi Äesto prelazimo na drugu stranu opsesije, ali u puno manjim koliÄinama pa nas ne smatraju nenormalnima, ali nesvjesno stalno upliće prste u naÅ¡e misli, gdje je nužno shvatiti da je život nemoguć ukoliko ne poÅ¡tivamo zakonitosti psihiÄkog života. Percepcija i svjesnost nameću nam se kao odgovor na zahtjev nesvjesnog, ali moramo znati da ovdje ne pomažu pomagala racionalnih konstrukcija koje su bezvrijedne u odnosu na psihu.
Kada promatramo Äovjeka i njegove probleme Äesto ih sagledavamo iz druÅ¡tvenog kuta gledanja, dok svako drugaÄije miÅ¡ljenje, ukoliko nije druÅ¡tveno priznato, teÅ¡ko prihvaćamo. AntiÄki filozofi takvo javno miÅ¡ljenje su zvali doksa, odnosno to je miÅ¡ljenje većine koje nema mnogo veze sa stvarnošću. Ne znaÄi li to da stvarnost koju promatramo nije prava stvarnost već skup konvencionalnog naÄina shvaćanja života? Ukoliko prihvatimo konvencionalno gledanje stvarnosti moramo znati da ono donosi mnoge probleme. Takvo gledanje potiskuje naÅ¡u unutarnju prirodu koju zovemo nesvjesno i njegovo djelovanje teÅ¡ko razaznajemo kada djeluje na naÅ¡u svijest. ObiÄno njegovo djelovanje razaznajemo onda kada je već to kasno i kada nismo prepoznali njegov govor kroz snove. Neprihvaćanje tog govora nesvjesnog nužno donosi posljedice koje zovemo struÄnim terminom neuroza i depresija imenujući neÅ¡to o Äemu baÅ¡ i nemamo mnogo pojma. Ipak, upliv nesvjesnog u svijest nije niÅ¡ta novo. DruÅ¡tvo se od svojeg postanka pokuÅ¡ava obraniti od nesvjesnog, ali onda su ljudi bolje razumjeli njegov govor, zbog arhaiÄnog simboliÄkog govora koji je mnogo bliži svjetonazoru kao i naÄinu života. Kroz religijske obrede ljudi su uvidjeli da oni pružaju zaÅ¡titu i autonomiju svijesti. Koliko god nam to god izgledalo besmisleno oni su bili djelotvorni isto onoliko koliko su to danaÅ¡nji antidepresivi. Naime, mnoga izljeÄenja poput trbuÅ¡nog tifusa bili su lijeÄeni Å¡amanskim obredima, ne idealizirajući pritom plemenski naÄin života koji je u svojim obrednim elementima bio itekako okrutan. Ipak, obredni naÄin života zadržao se do danaÅ¡njih dana. Oni danas žive kroz obilježavanja državnih praznika, ili kroz stare obiÄaje poput maÅ¡kara. Možemo zakljuÄiti da je religija arhaiÄni pogled prema nadnaravnim smislom koja je danas zamijenjena kulturom, odnosno, kako je Nitzsche rekao, ”Kultura je surogat religije.”