Priroda prosvjetljenja dana je svima i ona se dobiva kroz znanje te aktivnom ljubavlju prema sebi a onda i ljudima kojima smo okruženi, te smirenošću u odnosu na čovjekovo dobro i zlo. Međutim, ako se držimo podalje života, a to je jedna od razloga zašto želimo novac, lišeni smo brojnih iskustava koja nas jedino mogu unaprijediti. Kada je netko u lošem periodu mogli bismo jednoglasno reći da je to loše razdoblje, ali tada u biću nastaje najljepša borba u kojoj se izvlači ono najbolje i najgore. Tko je stvorio junaka ako ne loša situacija, bez loše situacije ne bismo mogli ništa spoznati zato je zlo ili loš princip način učenja o sebi samom o polaritetu naše prirode koji nas unapređuje. No, ako loš princip počnemo promatrati kroz elemente vatre vode i zraka, odnosno da su događaji zapravo samo ova personifikacija naše transformacije, onda dobro i zlo predstavljaju samo principe za promjenu. Primjerice, emocije su element vode, one mogu biti dobre i loše, u svakom elementu je polaritet.

 Među najvažnijim simbolima prosvjetljenja je kamen mudrosti koji se pojavljuje u svim kulturama kako onoj Zapadnoj tako i Istočnoj. Sidhasi (samoostvareni čovjek koji prirodno dobiva moći a maanifestiraju se kroz čudesna izlječenja) iskustva u meditaciji pretvaraju u vanjske događaje ili vizualna čuda. Ako se, primjerice, kaže da su sidhasi zaustavljali Sunce i Mjesec, ili  su pregazili rijeku Gang, to nema nikakve veze sa nebeskim tijelima i svetom rijekom, već sa solarnim i lunarnim strujama psihičke energije i njihovim sjedinjenjem i sublimacijom u tijelu jogija. Međutim, lažno je vjerovanje da će strast prema znanju i predanost dovesti do kamena mudrosti, eliksira života ili prosvjetljenja, uvijek je tu prisutan neki agens sa strane, odnosno dodir nečeg izvana što cijeli naš proces i trud tek onda pretvori u ostvarenje.

Ako se vratimo na materiu primu i njeno značenje onda je bitno reći da je mističan element koji nju označava upravo živa koja se spominje ne samo u bramanizmu i budhizmu nego i u arapskoj i alkemiji. Živa dakako nije bio metal već tzv. živa mudraca koja je bila bit ili duša žive oslobođena od četiri elementa: vode, vatre, zemlje i zraka tj. od kvaliteta koji ih predstavljaju i u kojima nam se materijalni svijet pojavljuje. To su karakteristike četiri agregatna stanja: kohezije, radijacije i vibracije. To su agregatna stanja u kojima nam se svijet pojavljuje. Isto tako u meditativnom procesu meditanta zbunjuje nestanak agregatnih stanja, tj pojavnog svijeta, putujući u nebeske sfere ne nalazeći rješenja. Redovnik konačno dolazi do Budhe i pita gdje završavaju ova četiri elementa a Budha mu odgovara bolje je pitanje gdje imaju uporište ova četiri elementa a to je u svud- zračećoj svijesti, tamo četiri elementa ne mogu pronaći uporište. Dakle, naša svijest postaje takvom tek kada savladamo ono što zovemo objektivnim i kada izađemo iz dualizma koji nas sprječava u shvaćanju stvarnosti. Tko pronađe tu svjesnost pronašao je ono štio alkemičari zovu kamen mudrosti, to je prima materia, sposobnost svijesti da se pojavi u bilo kojem obliku života. Stoga pod živom podrazumijevamo stvaralačke snage više svijesti koja je oslobođena četiri elementa. Kada adept ili sidhas postigne moći, on gubi za njih interes jer vidi pravu prirodu više svijesti, koja nije vezana za četiri elementa i nestaje u njemu razlika subjekta i objekta i četiri elementa iz složenosti prelaze u stanje svijesti. Sidhas  ne moralizira već vidi prirodu složenih spojeva koji stvaraju koprenu stvarnosti. Stoga priča o sidhasima u našim očima je priča o moraliziranju, dok iz kuta sidhasa oni transformiraju svoju prirodu do razine pročišćene svijesti transformirajući ova četiri elementa koji čine naše tijelo. Stoga bavljenje duhovnošću ili psihom uvijek je transformacija sebe i tijela, proces na koji ne obraćamo pažnju pa ga stoga onda i teško razumijemo.

Nikola Žuvela