 
Kada izgubimo slobodu ne znamo da smo sami sebi nametnuli mnoga ograniÄenja. Bojimo se biti ono Å¡to jesmo a u tome nam pomaže strah i tjeskoba. Veliki dio života sastoji se od frustracije onoga Å¡to nismo promijenili. Ipak, postoje neki zemaljski univerzalni ciljevi: nastaviti Å¡kolovanje, postići uspjeh na poslu, zaljubiti se. JoÅ¡ gore je Å¡to znamo kao to postići odnosno za sve je potrebna predanost pa tako i ulaganje energije. Ako sjedimo doma i kažemo da nam nitko ne prilazi mislim da to nije nipoÅ¡to Äudno Å¡to nitko onda niti ne dolazi. Ako bolje pogledamo u sebe vidjet ćemo i stav koji je ispunjen ljutnjom i maloduÅ¡nošću i da se ispod nas nalazi puno emocija koje nas spreÄavaju za promjenu u ovom sluÄaju niÅ¡ta ne Äinimo po tom pitanju. ÄŒesto kažemo da nismo imali priliku, kao da je život lutrija s ograniÄenim brojem dobitnih listića. Nedostatak vremena i potrebe svakodnevnog života uobiÄajeni su izgovori za neaktivnost. Strah od neuspjeha može izazvati potpunu pasivnost. Ako niÅ¡ta ne oÄekujemo, nećemo se ni razoÄarati. Ne volimo ni pomisliti da smo se naÅ¡li u zamci.Okruženi smo slikama uspjeha. NaÅ¡a nam kultura neprestano predoÄava priÄe o ljudima koji su se iz anonimnosti uzdigli do slave, iako su Äesto tek djelomiÄno nadareni. Umjesto da u takvim priÄama pronaÄ‘u nadu i za sebe, većina ih ljudi shvaća kao dodatne pokazatelje vlastite nesposobnosti. ÄŒesto nas zbunjuje i odbija lakoća s kojom pojedinci dolaze do takvih preobrazbi. Sporost kojom se stvarno odvija kvalitetna promjena nije dobro primljena u nestrpljivom druÅ¡tvu. Da bismo dobili željeni objekt potrebni su nam odluÄnost i strpljivost a savjeta ima od Äasopisa prepunih uputa o tome kako postati bogatiji, vitkiji, samopouzdaniji, manje tjeskoban i privlaÄniji suprotnom spolu. Kao da smo se svi bacili u orgiju samorazvoja. Ipak, u pravilu danas svi radimo ono Å¡to smo radili i juÄer. Propmjene se ne mo uÄiniti jer mnogi ljudi ne povezuju ponaÅ¡anje i osjećaje. Za taj su problem uvelike krivi moderna medicina i reklamna industrija. Navikli smo na ideju da brzo i s vrlo malo napora možemo promijeniti ono Å¡to ne volimo na sebi i u svome životu. Najsigurniji je zatvor je onaj koji sami sagradimo. Želje mogu biti zabavne i privući vam pozornost, ali ne bi ih trebalo zamijeniti sa stvarnošću. Dakle, promjena se odvija postupno. Svaki uspjeÅ¡an bijeg iz zatvora zahtijeva maÅ¡tu, dugotrajno planiranje koje traje mjesecima, pa Äak i godinama te polagan napredak prema slobodi. Ne moramo se diviti ljudima koji bježe iz zatvora, ali se možemo ugledati u njihovu domiÅ¡ljatost i odluÄnost. Živimo u druÅ¡tvu koje je žalopojke uzdiglo u glavni oblik javnoga diskursa.
Ljudi smatraju da su misli, želje i namjere odraz stvarne promjene. Nesklad izmeÄ‘u rijeÄi i djela zamagljuje proces promjene. Mi smo verbalna vrsta, skloni prenoÅ¡enju i najsitnijih misli.Obećanjima pridajemo pretjeranu važnost. Jedina komunikacija kojoj se može vjerovati jest ona koja se odvija ponaÅ¡anjem. Možda od svega najviÅ¡e zbunjuju rijeÄi »volim te«. ÄŒeznemo Äuti tu moćnu i ohrabrujuću poruku. MeÄ‘utim, ako te rijeÄi ne prati dosljedno ljubavno ponaÅ¡anje onda su lažne. Rascjep izmeÄ‘u onoga Å¡to govorimo i onoga Å¡to radimo nije samo mjera licemjerstva, budući da najÄešće vjerujemo dobronamjernim izjavama. Jednostavno, i svojim i tuÄ‘im rijeÄima obraćamo previÅ¡e pozornosti, a nedovoljno postupcima koji nas uistinu definiraju. Zidovi zatvora kojega smo sami izgradili napravljeni su od straha od rizika i sna o svijetu i ljudima koji se pokoravaju naÅ¡im najdubljim željama. TeÅ¡ko je odbaciti utjeÅ¡nu iluziju, ali joÅ¡ je teže stvoriti sretan život od opažaja i uvjerenja koji nisu u skladu sa svijetom oko nas.
/p