Pohlepa je u našoj kulturi jaka ne samo iz nagonskih razloga preživljavanja, već zbog toga jer nas od malih nogu uče kako nas preobratiti u POTROŠAČE. Možda bi se na prvi pogled i smijali tome, ali to je ozbiljan problem koji nije toliko vidljiv jer se njime toliko ne bavimo tj., pohlepna osoba nema potrebe biti nasilna ako ima dovoljno novca da kupi ono što želi. No, pohlepna osoba koja nema neophodnih sredstava mora napadati ako želi zadovoljiti svoje želje, ili biti autodestruktivna što većina radi. Ako nas odgajaju da budemo vjernici potrošnje, što se događa s nama kada ostanemo recimo bez posla? Automatski ispadamo iz vjerske sljedbe i na neki način nalazimo se na margini. Nije problem izgubiti posao, mi gubimo i svoju vjeru i dobivamo stigmatizaciju, a pošto su se nje bojali roditelji u nama je taj duboki obrazac prisutan, ali o njemu nitko ne govori, on je javni tabu. O tim stvarima nećemo pročitati u novinama i knjigama, a razni sustavi će nam nuditi samo kvazi rješenja ili sustave vjerovanja u kojima, kada se uđe dublje, se vidi  pregršt rupa. Recimo, znanost koja je puna takvih rupa kaže da jyotish nije znanstven, ali protuargument je znanstveni pokus, neka znanost uzme svoje metode i jyotish svoje i stavimo rezultate o nekoj osobi u kovertu, a da se ne zna tko ju je pisao znanstvenici ili jyotish savjetnik te pitamo ljude tko je rekao više točnih podataka. Taj eksperiment je već izveden, ali nekako svetim čudom nije nikako objavljen kako religija ne bi bila inficirana herezom. Danas se znanost upravo bori istim metodama kakvim se prije borila  Crkva, povijest se ponavlja.

 Dakle, danas nismo svjesni da 99 posto ljudi živi u nekoj religiji ili skupu uvjerenja koja, nažalost, nemaju veze sa stvarnošću. Stoga je nasilje onih vjernika kojima je potrošnja zabranjena,  instrumentalizirana jer to nije stvarni cilj ljudi, ali im se nameće kao sveto rješenje problema. Pohlepa je na povijesnoj skali jedan od najčešćih uzroka nasilja jer ljudi vjeruju da kada zadobiju fantazmu novaca ili najljepšeg partnera će se nešto važno promijeniti i kada se to ne dogodi, kada vide da su samo zahvatili svoj narcisoisdni odraz u vodi, u kojem nema ničega, hvata ih panika jer svijet vide kao gomilu lažnih slika ispunjenja. Ali kroz mirno disanje, kroz poneku sonetu ili stih, osjetimo nešto na trenutak, a to je pravi trenutak, istina koja kaže da možemo biti sretni, a da pored nama ne sjedi partner iz snova i lova do krova. Da, bilo bi lakše da on/ona sjedi s bokalom od milijun dolara, ali mi ne razumijemo da  je pohlepa pomućena njenom identifikacijom sa sebičnošću. Sebičnost je izraz biološki danog nagona za samoočuvanjem, dok je pohlepa fantazma i želja u kojoj u Drugom tražimo nešto što naš um posjeduje. Da, teško je u to povjerovati jer moramo promijeniti skup uvjerenja. Bolje je reći: baš zanimljivo i vratiti se svojim starim uvjerenjima nego zaista napustiti relikviju kojoj se klanjamo iz dana u dan, a on/ona s pokalom od milijun dolara nikako da dođe. Ružna je to religija kao opijum za mase koja se boji svog odraza.