U središtu filma Tigar i zmaj, nagrađen Oskarom događa se odnos između Li Mu Baija (Chow Yun-fat) i Yu Shu Lien (Michelle Yeoh). Dovoljan je jedan pogled da razumiju jedno drugo, ali tu istu ljubav drže zatvorenu u sebi cijeli život. Suprotno, u našoj kulturi riječ “volim te” nema nikakvu težinu i zato je ovaj film bitan da nas podsjeti na jednu drugu vrstu ljubavi potpuno zaboravljenu.

Ključna scena je Li Mu Baijevo umiranje gdje konačno izgovara ono što je živjeo u njihovom odnosu: : „Cijeli sam život uzalud potrošio. Zadnjim dahom ti moram reći da sam te uvijek volio. Radije bih kao prokleta duša lutao uz tebe, nego ušao u raj bez tebe. Zbog tvoje ljubavi nikada neću biti usamljen.“
Ta rečenica pogađa bit, sve ono što nije izgovoreno u njihovom životu, dolazi u nekoliko posljednjih riječi.
Zašto je ovdje bitna neizgovorena ljubav nosi li ona veću težinu? Da u drugoj kulturi i vremenu gdje je riječ više vrijedila, gdje je film i smješten. Njihova ljubav nije hladna, ona je tiha, ona je u pogledu, to je istočnjačka forma osjećaja koji se ne razmeće.
Ovdje ljubav postaje neizreciva zato je doživljavana kao sveta i teška, kad je izgovorimo ona je već prošla. To nije Zapadnjačka ljubav gdje volimo tragično, ona je uzajamna, u ljubavi dvaju ratnika. U neizgovorenom ona jača poput meditacije koja kultivira eros gdje jedna riječ dobiva snagu vječnosti. Upravo je to snaga ovog filma, ostaje dugo u srcu i ne gubi snagu. Kad se nešto izgovara prečesto i bez cijene, gubi numinozni sadržaj i tako nestaje svetost.
Li Mu Bai je platio cijeli život svojom žrtvom da bi je izgovorio, zato ima cijenu, a u našoj kulturi nema zarona i žrtve, onda nema ni značenja. Ovo je ljubav koja počiva na konfucionizmu gdje se ljubav ne izgovara u žaru već odmjerenošću, nekada i tako da se nikada ne izgovori ali ona je tu u nevidljivom poštovanju i pristojnosti koja nam je kulturološki daleka. Potičemo iz kulture koja misli da puno zna o ljubavi, možda je vrijeme da naučimo da postoje ljubavi koji nisu ljubavi trenutka već vječnosti, u pogledu koji je znao i u šutnji koja je bila vjerna.

Nikola Žuvela