Možda želimo ljubav, ali ne želimo se baviti emocijama. Želimo duhovno, ali praksa traži predanost. Želimo dobar posao, ali je potrebno učiti i stalno se nadograđivati. U svijetu ega nema rada, sve dolazi samo od sebe i on je stalno u čuđenju zašto mu stvari ne idu od ruke. On jednostavno nije imao sreće, nisu mu stvari išle od ruke, a on je za sebe misli da je tako poseban, ništa ne daje i trebali bismo mu se diviti. On ne želi sudjelovati u životu kako onda može očekivati život, čemu ga može naučiti?!
Ego je u početku razvoja centar svijeta on misli da je ispred Jastva. Ego ne može raditi jer to znači stvaranje odnose, ako on stvori odnos više nije u centru, s druge strane, to pretpostavlja da postoji nešto izvan njega a to je ustvari početak gubitka njegovog centra.
Često ego misli da je poseban da mu se treba diviti, ali on nema svoj temelj, on je opsjednut s trima arhetipima: Petrom Panom misli da mu se treba diviti, ili je heroj s kojim želi da mu se svijet divi njegovim uspjesima poput nogometne zvijezde, ili arhetipom božanskog djeteta gdje pobjegne u duhovnost gdje s tom identifikacijom druge vara da je duhovno poseban. U Sjeni skriva svaki ego, strah od neuspjeha, nema predanost i lijenost, sve dok ih ne integrira neće pronaći odnos sa svijetom s kojim se ustvari mijenja i odrasta gdje postaje samo jedna dio psihe koji surađuje s ostalim dijelovima kao ravnopravni član svih dijelova Jastva.
