Ljudsko ponašanje određeno je traženjem svetosti u nečemu. Ponekad je to religijski fanatizam, ali i radikalni materijalizam. U pozadini je uvijek ljudska želja da nešto obožavamo. Isto je i sa zaljubljivanjem, tražimo svetost u tome, uzdižemo je tako visoko, a nakon toga o toj svetoj osobi govorimo pogrdnim riječima kada osoba pokaže svoje mane.

Zatim dolazi do precjenjivanja situacije ili osobe, na primjer partnera, djeteta, važnosti novca, uspjeha. Kada ne uspijemo ostvariti spomenute želje, stvaramo frustraciju u sebi i uspoređujemo se s drugima. Što je razočaranje dublje, to su jače posljedice, koje se pretvaraju u opsesivnu kompulziju. Najčešće preokupacije ili kompulzije su ponavljajuće misli o infekciji ili ponavljajuće sumnje, te agresivni porivi.

Činjenica je da često prelazimo na drugu stranu opsesije, ali u puno manjim količinama, pa nas se ne smatra abnormalnima, ali nesvjesno se ona stalno uključuje u naše postupke, gdje je potrebno shvatiti da je život nemoguć ako ne poštujemo zakone psihičkog života. Percepcija i svjesnost nameću nam se kao odgovor na zahtjev nesvjesnog, ali moramo znati da nam tu ne pomažu pomagala racionalnih konstrukcija, koje su bezvrijedne u odnosu na psihu. Prije nego što se okrenemo drugome i počnemo ga voljeti, bilo bi dobro riješiti se straha od drugoga za koji ni ne znamo da postoji jer ne znamo što želimo i što se želi. Problem čovjeka je što lakše voli drugoga, dok sebe jako teško voli i poznaje.

Nikola Žuvela