„On prebiva u dvosmislenim sumracima i može gledati sunce bez lica… Jednorog pjeva očaravajuće melodije za one koji posjeduju unutarnje uho mistika i pjesnika. Kad je ljut, Sedam gromova Apokalipse odjekuje, i čujemo očajničke glasine o požaru, poplavi i katastrofi. I on opsjeda ta bjelokosna vrata sna odakle smrtnicima dolaze neispričani snovi… Moramo vjerovati u stvarnost našeg Jednoroga.“
James Huneker, „Jednorozi“
Priča o Djevici i Jednorogu je drevna priča koju su monoteizam i Srednji vijek potisnuli, a kasnije u moderno doba, nismo mogli primijetiti suptilne razlike između duha i duše, odnosno ne razumijemo da u njima postoje razlike. Bilo je to vrijeme žive veze s Drugim svijetom, gdje su uz pomoć halucogenih tvari razgovarali sa živim bogovima. Duh i duša su monoteizmom prognani u podzemlje i nastavljaju živjeti danas u snovima ljudi, poput ovog mita o Djevici i Jednorogu. Jung se bavio mitom o jednorogom u kasnijem periodu svog života u alkemijskim studijama. Za Junga, jednorog je unius mundi tj., posrednik između materijalnog i duhovnog. Njegova neuhvatljivost i nemogućnost da ga se ukroti, odnosno on se jedino smiri u krilu Djevice odlično opisuje odnos ega i Jastva, točnije, ne možete izravno zapovjedati Jastvu ili pravom Ja, ono se ukazuje samo kad postoji pravi posvetiteljski stav tragatelja, naime, Djevica je čista, sama sebi svrhovita svijest, ona je simbol posvečenosti putu spoznaje. Čini mi se da je ovo nevjerojatna usporedba ili simbolika posvečenosti putu.
Priča o Djevici i Jednorogu može se naći u europskom folkloru. Kinezi, Perzijanci, Japanci, Škoti i drugi imaju priče o jednorozima. Bit Jednoroga je u tome što je sva njegova snaga u njegovom rogu i da kada se baci s litice, dočeka ga rog koji ga spašava od sigurne smrti. Nemoguće ga je uhvatiti, pa je njegov rog uvijek želja za besmrtnim, odnsono simbolički predstvja našu želju za besmrtnim. Neumjeren je i ne zna kako se kontrolirati. Tu besmrtnost priznala je i Crkva, gdje se rog i Isus pojavljuju u kršćanskoj umjetnosti.
Alkemičari uspoređuju Jednoroga s ‘primaterijom’. To je polazna točka ili početak djela. Izvorna materija je nedifinirana masa, suprotnost koja je potpuno kontradiktorna puna je poruka i vrlina. Zapravo, ona predstavlja čovjeka koji pokazuje upravo prirodu kaotičnosti. Pogledajte naslove u novinama i odnose ljudi i vidjet ćete točnost  ove simbolike, čovjek je ponekad miran, ponekad ratoboran, a ponekad pun poroka, on je potpuno nedefiniran.
„Rog je simbol snage i ima mušku kvalitetu, ali istovremeno je i čaša koja je, poput posude, ženstvena. Dakle, imamo posla s ujedinjujućim simbolom.“ C.G. Jung.
Jednorog je po prirodi neukroćen i nedostaje mu Djevica i njezina nježnost, nevinost i neovisnost.
U davna vremena, Djevica je bila drugačija, davala je osjećaj pripadnosti sebi. Stoga, ona je orijentirana prema individuaciji. Lovačke kulture bile su više povezane sa sobom i Drugim svijetom. Šamanska kultura posebno prepoznaje i koristi činjenicu unutarnjeg Drugog unutar nas. Poanta s Jednorogom je da ako izgubimo tu vezu, on postaje divlji i zao poput Zapadnjaka. Možete biti duhovni, ali ako ne osjećate tog Drugog u sebi, ne možete se integrirati, zato duhovni ljudi često nemaju vezu s ovom stranom života, moraju se potisnuti asketizmom koji kod ogormne većine ne završava uspješno upravo zbog nerazumjevanja unutarnje prirode.
Jednorog ne može sam sebi osigurati mir, treba ga njegovati u krilu Djevice ili Anime. U alkemiji se Anima izjednačava s Merkurom, koji nas transformira. Ako tražite duhovno ili atmana (Jednoroga), morate tražiti predstavnika dubine iskustva, Djevicu koja je posvećena samo sebi. Tada dolazi kraj uma zavedenog konceptima. Ukratko, ako se okrenete Jednorogu ili atmanu, bit ćete uhvaćeni u njegovoj neuhvatljivosti. Na primjer, idete na povlačenje i doživjet ćete Jednoroga ili božansko iskustvo, ali ćete ga i izgubiti. Morate asimilirati Animu, Ženu ili Merkura koji u sebi imaju supstancu koja iskustvo čini trajnim.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeutÂ