Skip to content
Prosjak i robNikola2014-09-27T20:53:16+02:00
JuÄer sam vodio jedan razgovor na temu moje posljednje knjige Katalog samozavaravanja. Kako je knjiga podosta provokativna, uspio sam izvući i pokoju provokaciju, ali ona nije postojala radi toga da bi povrijedila, ona je usmjerena na ono Å¡to smo u antiÄkoj GrÄkoj zvali katarza. Dakle, u jednom dijelu spominjem one ljude koje zaobilazimo na ulici i koji hodaju doslovno u dronjcima. Teza je da neki od njih u svojoj glavi žive puno bolje od mnogih koji ih s gnuÅ¡anjem promatraju, odnosno da njih civilizacijski odbacujemo jer su ‘neuspjeÅ¡ni’, dok je sasvim prihvatljiva Äinjenica Å¡to se mi potiskujemo i Å¡to smo kao civilizacija EMOCIONALNO DEFEKTNI i da nismo u stanju postići najnormalniji odnos s partnerom, a da ne govorimo o prijateljskim vezama. Ustvari, mnogi kojima se divimo, jasno, samo u mislima, hodali su u dronjcima poput Isusa, Buddhe, sv. Franje AsiÅ¡kog, Majstora Eckharda ili Ramane. Druga primjedba jest da ti ljude smrde?!
Da, sigurno je da Isus nije baÅ¡ uvijek imao kadu ili tuÅ¡ kao ni Buddha, to je bio dio kulturoloÅ¡kog naÄina života, odnosno smrad je bio kulturno prihvaćen, ali mi danas živimo u kulturi u kojoj je smrad gora stigma od onoga Å¡to ljudi govore i misle. Prihvatljivije nam je da partner vara svog partnera od onoga da netko skuplja boce? Mi Äak mislimo da smo u boljoj situaciji, da smo kao uspjeli jer smo moderni robovi i Å¡to potpuno mislimo i govorimo ono Å¡to nam govori država ili Crkva. Hoćemo li reći da nam država i Crkva nisu nametnule temu o seksualnom odgoju? Hoćemo li reći da o toj temi nismo razgovarali? Da, jesmo jer mislimo Å¡to nam oni govore, a možda se ipak zavaravamo da nije tako. Mislimo li da je naÅ¡ život bolji od života onoga tko možda leži  na ulici poput nekog sadhua u Indiji koji prosi? Dakle, razlika u jednom bitnom segmentu je velika, mi imamo higijenu, veći izbor konzervirane hrane od koje smo neprestano bolesni, a topli dom nam zavisi o tome da li je poskupio plin, pa sada moramo malo pripaziti s potenciometrom.
Dakle, formalizam je danas VELIKO OSTVARENJE SNA, dok kvalitativno imamo policiju koja Å¡titi korporacije na naÄin da malo pokuÅ¡ate bilo Å¡to reći protiv njih kao prije u komunizmu, vidjet ćete s koliko ćete se problema suoÄiti. Jedan dobar primjer govori o nedavnoj Å¡ali jednog engleza koji je s megafonom govorio ljudima da odu na posao i da sluÅ¡aju Å¡to im se govori, te da kupuju Å¡to viÅ¡e. Ne moram reći da ga je na jednom mjestu privela policija, dok ga je na drugom pokuÅ¡ala privesti korporativna policija odnosno plaćeni zaÅ¡titari. Ipak, mi se tjeÅ¡imo da smo slobodni jer kupujemo smeće i plaćamo raÄune i priÄamo o seksualnom odgoju i propalim vezama naprednije i uzviÅ¡enije samo zato jer živimo u toplom i imamo lijepu odjeću. Dakle, paradigma o onima koji smrde bila je samo paradigma i razgolićavanje naÅ¡eg života, odnosno mi joÅ¡ uvijek ne vjerujemo da živimo u narcistiÄkom totalitarizmu i da smo njegovi potpuni robovi, a jedina satisfakcija jest da smo obuÄeni i živimo u toplom. Kvalitativno ako zbrojimo, ne živimo niÅ¡ta kvalitetnije, ljudi se ne smiju, osim umjetno, onako uz pola litre vina i uz dosta cinizma, žene bi danas statistiÄki radije otiÅ¡le u restoran na veÄeru nego vodile ljubav, a zabava viÅ¡e ne može biti normalna jer podsvjesno nam je ionako marketing ubacio ideju da smo veseli jedino ako živimo ekskluzivno.
Danas imamo nažalost i potvrdu toga, odnosno statistiÄki ljudi se osjećaji siromaÅ¡ni i neispunjeni jer si ne mogu priuÅ¡titi taj standard, Äak statistiÄki i manje vode ljubav jer su nesretni zbog tog standarda, pa je i voÄ‘enje ljubavi besmisleno, ali joÅ¡ uvijek smo u uvjerenju da je ne ići na posao, ne brinuti se o raÄunima, loÅ¡oj vezi i poslu na kojem doživljavamo mobing bolji izbor. Da, jest bolje jer kada pogledamo onoga u dronjcima, ne bojimo se Äak ni smrada, ni loÅ¡e odjeće, već se bojimo biti SLOBODNI i BITI NITKO I NIÅ TA. Ljudi kada su na burzi viÅ¡e od tri godine, statistiÄki, psihiÄki obolijevaju samo zato jer im SLOBODA I BITI NITKO I NIÅ TA teÅ¡ko pada. Kada nekog deložiraju iz stana, mi ne vodimo toliko brigu o tome da li će se njima neÅ¡to dogoditi jer oni će biti ionako slobodni, mi se bojimo da će nam netko oduzeti san o modernom robu koji se prodao za malo stvari i za loÅ¡ i neiskren odnos, kako sa partnerom, djecom, prijateljem, poslodavcem ili svijetom. Zato mi ne priÄamo o najvažnijim temama, bojimo se izgubiti svoj san, svoju zarobljenost u sebe i kada se u onom zanosu okrenemo Äak i molitvi i upitamo Boga: zaÅ¡to mi, Bože nisi dozvolio da budem rob, zaÅ¡to i meni ne dozvoliÅ¡ da kao i drugi kupujem smeće i budem u neiskrenim odnosima? To je trenutak apsurda kojeg zovemo napredak civilizacije.
Page load link