Nigredo je pojmovno corvus, tj., gavran koji je crn i jede strvinu. U grčkoj mitologiji pojavljuje pri rođenju Askelpija kao donosioca loših vijesti.
Nigredo pripada arhetipu ranjenog iscjelitelja. Prema Kerenyijevim riječima, psiholoÅ¡ki se mit odnosi na sposobnost “biti kod kuće u tami patnje i tamo pronaći klice svjetlosti – Asklepija, sunčevog iscjelitelja”. Dakle, u naÅ¡ život nigredo ulazi kroz depresiju ili razočarenja kako bi se transformirali.
Pojam  caput corvi  znači glava gavrana ili mrtva glava. Razlog tome što faza nigredo  počinje od vrha ili početka. Crnilo se smatralo polaznom točkom djela.  Kažu stari tekstovi da kada vidite da vaša materija postaje crna, radujte se; jer to je početak djela. Djelo je stvaranje kamena mudraca ili vaše usavršavanje. Mnoge površne duhovnosti izbjegavaju i ne poznaju ovu fazu duhovnog razvoja, ali svaki isposnik ulazi u pećinu nigreda kako bi u maternici bio ponovno rođen, kako bi njegov stari dio duše umro.
Riječ alkemija potječe od khem ili chemia Å¡to znači crno i odnosi se na Egipat, crnu zemlju. Dakle, bit je u alkemiji proći kroz ovu transformaciju ili proces. Jung kaže: „Odrubljivanje glave simbolički znači odvajanje, ili razumijevanje velike patnje i tuge koju priroda nanosi duÅ¡i. To je emancipacija cogitatio koja se nalazi u glavi, to je odvajanje od prirode.”
To je nadvladavanje tjelesnosti. Odsijecanje glave ili napuštanje razuma jest stvaranje cjelovitog čovjeka koji mora nadvladati empirijskog čovjeka. Lubanja je okrugla posuda transformacije u njoj se kuhanjem stvara zlato.
U fazi nigredo pronalazimo važnu fazu koju zovemo caput mortuum. To su ostaci nakon transformacije koji su ostali nakon destilacije tvari: „Ono što ostaje dolje u retorti je naša sol (Saturn) , odnosno naša zemlja, crne je boje, zmaj koji jede svoj rep-orobus.
Ono što ne shvaćamo u ovom životu jest kako je crnina nigreda  ili Sjena najvrednija faza žiovta, ali i najopasnija. Upravo ono što je mrtvo potisnuto, bezvrijedno predstavlja ostatke nigredo faze. Bezvrijedno postaje najdragocjenije, a posljednje postaje prvo. Prvi će biti posljednji, a posljednji prvi, kako kaže evanđelje.
Kada izgubite dragu osobu sjedite i osjećate se nemoćno i vi ste u nigredo fazi, mislite da je to bezvrijedno stanje. To stanje zovemo karmom ili sudbinom, ali život je zamišljen da prođemo kroz ovu fazu kako bi se transformirali.
Glava smrti  je dijalog s glavom ili lubanjom. Jung govori da je to savjetovanje o cjelovitosti. To je  monolog s lubanjom  kojeg nalazimo kod Hamleta što je slavni pisac posudio od alkemije, odnosno koju je sam prakticirao i unosio u svoja djela.
Sada dolazimo do jako zanimljivog zaključka Junga. Naime, vjerojatno je samo smrtno stvorenje sposobno za svijest ili svjesnost. Naša smrtnost je naša najveća i naša krajnja slabost. Upravo je slabost, prema Jungu, Jobu dala prednost nad Jahvom.
“Å to čovjek posjeduje, a Å¡to Bog nema? Zbog svoje bespomoćnosti prema UzviÅ¡enom, posjeduje oÅ¡triju svijest koja se temelji na samorefleksiji: čovjek mora, da bi preživio, uvijek voditi računa o svojoj nemoći. Bog nema potrebu za tim jer se nigdje ne susreće s nepremostivom preprekom koja bi ga natjerala da oklijeva i stoga ga niÅ¡ta ne može natjerati da razmiÅ¡lja o sebi, fali mu čovjekova refleksija”. Zato je Bogu bitan čovjek, fali mu ova refleksija, ili oÅ¡trina svijesti. Smrt je potrebna jer psiha ne može postojati kao zasebna cjelina sve do konkretnog i fizičkog kraja kada dolazi do krajnje individualnosti.
Platon izričito povezuje mudrost sa smrću. Za njega je filozofija, ljubav prema mudrosti.
„Pravi filozofi umiranje čine svojom profesijom“  Isto se može reći i za važan aspekt analize koju većina izbjegava jer njome umire projekcija o idealnom životu.
Susret s nesvjesnim je ranjavajući poraz shvaćati da se pokoravaÅ¡ svojoj unutraÅ¡njosti koja te obuzima. U Mysterium Coniunctionis nalazimo jednu od najvažnijih rečenica koju je Jung ikada napisao: „Iskustvo Jastva uvijek je poraz za ego.”
Ovo ranjavanje ega ili trauma predstavljaju  mnogi likovi junaka u mitovima koji su hromi ili imaju odrezani ekstremitet. TakoÄ‘er, značenje imena Edip je “natečena noga.” Iz ovoga se raÄ‘a početak napuÅ¡tanja ega.

Pocrnjenje se odnosi melankoliju, koja je često početna faza zbog koje se ispituje život i predstavlja uvod terapiju ili meditativno povlačenje. Susret sa Sjenom jest susret s tamnom stranom Jastva. Asimilacija u svijest dolazi kroz osjećaj krivnje, bezvrijednosti i nemoći. Potreban je postupak čišćenja koji uključuje ispitivanje i povlačenje projekcija, ali tu treba biti oprezan. Naime, alkemičari su za fazu nigreda znali da je opasna: stvaraju se otrovne pare olova i žive gdje bi posuda mogla eksplodirati. Alkemičar je koristio strpljenje kao važan aspekt rješenja problema. Čim ovu fazu uvrstimo u život napravit ćemo velike korake u duhovnosti.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut