Arhetip Minotaura povezan je s arhetipom labirinta. Mit govori kako Tezej upada u labirint da ubije čudovište i koji zahvaljujući Adrijaninoj niti pronđe put za izlazak iz labirinta. Minotaur je čudovište rođeno iz požude Pasiphae, što ga čini simbolom svih onih impulsa koji su u nama, koji se skupljaju pod pragom svijesti i čekaju da budu prepoznati.
Minotaur predstavlja naš instinktivni život koji, kada nije osviješten, stvara u nama krivnju jer posjedujemo instinkte poput želje za seksualnim uzbuđenjem koje, kada se potiskuje, postaje morbidno toliko da puni naslovnice dnevnih novinskih listova. Minotaura stvaramo svojim potiskivanjem koji u nama postaje čudovište. Živimo život u kojem ljudi robuju društvu i postaju ono što nisu. Čovjek zbog toga živi u narcisoidnom mitu: biti lijep i biti ono što društvo traži od tebe, a ispod toga grčka mitologija, a onda i psihoterapija koja je dešifrirala značenje mita, otkriva da ćemo takvim životom stvoriti vlastitog Minotaura.
Svi posjedujemo Minotaura, a bitka s njim započinje kada ga prepoznamo. Integracija s našom instinktivnom sferom ili Minotaurom  kojeg susrećemo u labirintu  donosi na kraju integraciju Anime ili podsvjesne ženske strane u muškarcu. Naime, pobjeda ovog unutarnjeg čudovišta ili instinkta prolazi kroz sjedinjenje suprotnosti kojim je Tezej iz labirinta izašao pomoću Adrijanine niti ili Ženskog principa. Zahvaljujući ovom sjedinjenju možete izaći iz podzemlja.  Jung je proces individuacije nazvao ovim krivudavim, nepredvidivim, zmijolikim putem Merkura prema cjelovitosti kojom prolazi Adrijan. Cilj je doći do središta, Jastva, srži našeg bića, ali ovaj put predstavlja samo pola puta. Moramo pronaći izlaz iz labirinta i povratak u vanjski svijet, ali tako da smo zauvijek transformirani doživljavanim iskustvom labirinta. I ta se ekspedicija prema unutra i prema van ponavlja iznova i iznova, svaki put donoseći nova bogatstva ili spoznaje.
Postoje stvarne opasnosti koje žive u labirintu, a to su psihoza i depresija ili mentalni poremećaji. To je osjećaj beznadnog gubljenja puta u zastrašujućem, paklenom podzemlju labirinta gdje se čovjek gubi u osjećajima koje nerazumije i bježi u psihozu. Zato je Jungova psihoterapija podsjetnik na duhovni put koji je pun zavijutaka. Svaki čovjek koji završava s duhovnošću iz knjiga ili raznih tečajeva, započinje susret s labirintom i svojim Minotaurom. Samoubojstvo, psihoze, sve su to susreti s Minotaurom u labirintu. Neizmjerno ništavilo i tama labirinta jest ono što nas ljude najviše zastrašuje.

 Herkul, Tezej ili mitski Ženski lik poput Psihe su junaci koji se nalaze na ovom putu. Junak ili heroina pati od tjeskobe, očaja, oni govore o našoj tjeskobi na putu spoznaje. Ono što junaka razlikuje od stanja je spremnost prihvatiti tu tjeskobu, prihvatiti nepoznato, hrabro se suočiti s mogućim psihološkim ili fizičkim uništenjem ili smrću. Junak nadilazi vlastiti interes, riskirajući život zbog više svrhe. Svatko tko dublje ulazi u psihoterapijsku analizu heroja, žrtvuje svoju narcisoidnu aroganciju, suočava se sa strahom od nepoznatog, voljno ulazi u labirint susreta s Minotaurom. Mit govori o tome da, ako odbijemo ući u labirint da smo tek tada najugroženiji bježeći u otpore i sve veće strahove koje viidmo u našoj civilizaciji, prepune suplementima, zdravom hranom i strahom od starenja.
Susret s unutarnjim demonima ili razlozima koji su nas doveli da slijedimo društvena pravila su nas kao bića oslabila i učinila ovisnim. Nakon pobjede nad Minotaurom, Tezej izlazi iz labirinta s trajnim samopouzdanjem suosjećajući se s budućim izazovima te je pronašao ljubav s Arijadnom. Ipak, ne bi mogao uspjeti bez pomoći Adrijanine niti. Arijadnina ljubav daje Tezeju pramen vune, točnije nit kojom izlazi iz labirinta nakon što ubije Minotaura. Taj čin omogućuje mu ne samo fizički izlazak nego i psihičku integraciju susret s vlastitom sjenom Minotaurom i Animom Arijadnom. U realnom svijetu nit je simbol povezanosti s klijentom i terapeutom, učiteljom i učenikom, ljubavnim parom. Ubijanje Minotaura nema koristi ako čovjek ostane izgubljen u utrobi labirinta. Za osvajanje Minotaura potrebna je hrabrost, vještina i snaga, ali više od labirinta od nas traži spoznaju u kojoj vidimo jasnije polaritete i njegov uzor. Arijadnina niti predstavlja žensku intuiciju. To je vjera da se vjeruje u sposobnost Anime unutarnje ženske osobine muškarca.
Na duhovnom putu ili na terapiji ljudi se osjećaju izgubljeni u labirintu, mogli bismo reći da su izgubili dodir sa svojom Arijadninom niti. Bit je da pronađu ponovno tu vezu i povežu se sa sobom ili sa svojim Jastvom. Arijadna poklanja Tezeju snagu, hrabrost i  uvid te niti ili intuiciju uvida. Na duhovnom putu ili u terapiji čovjek otkriva svoju sudbinu mučnog i dezorijentiranog heroja koji mu pomaže da nađe prepreke. Izlazak iz labirinta daje potpuniju osobu koja je sposobna vidjeti i razlučivati, ona je sada sposobna za shvaćanje vlastite projekcije u odnosu i mogućnost voljenja stvarne osobe. Ključan detalj koji se često zanemaruje na kraju mita gdje Tezej ostavlja Arijadnu. To ne znači da je Anima odbačena, nego da je heroj naučio njezinu funkciju internalizirati. On više ne treba vanjski ženski lik da bi pronašao put, nit je sada dio njegove vlastite psihičke strukture. Ljubav više nije ovisnost.

Većina ljudi ne može voljeti jer vole projekcije, stojeći ispred labirinta u koji ne ulaze i na taj način ne mogu vidjeti značenje stvarnosti.

Nikola Žuvela