Teško je nekome prenijeti da ne možemo osjećati previše. Zapravo, riječ je o ideji koja velikoj većini nije jasna jer emocijama pristupaju na poetsko-stereotipni način: „Puno ulažem u emocije, ali ne dobivam nikakve rezultate“. Ovdje se ulaže u arhetipske predodređene pojmove ljubavi kakvi bi ona trebala biti. To je davanje koje je društveno podržano i prihvatljivo i onda bi se nakon takvog davanja trebali osjećati prekasno, ali to je klasični stereotip jer se u većini slučajeva ne osjećamo se tako sve izgleda namješteno.
Sve što uči indijska filozofija, jyotish kao i Jungova psihoterapija zapravo je većini neprihvatljivo jer postoji i unaprijed određen koncept što je duhovnost kroz religiju i self-help. Ne mogu se prihvatiti slojevita prikazivanja stvarnosti jer bi to značilo zaroniti u mnoge koncepte vlastitog pogleda na svijet, kako u odnosima, tako i na posao gdje se isto tako ulazi u stereotip od kojeg nastaju bolesti.
Koncept “dajem previše” karakterističan je za arhetip naivnog čovjeka. Osoba kaže da previše voli, ali zapravo voli mit o zaljubljenosti koji projicira na partnera. Partner je obično kasnije bezosjećajan, Arhetip naivnog čovjeka je amnestiran od odgovornosti jer društvo bezobrazno obožava takav scenarij jer kada postjaemo žrtva taj koncept nam j epoznat kao i emocije jadnosti koje nas oslobađaju emotivne odgovornosti za svoje stanje. Naime, dajem stereotipno ono što se očekuje dok tijelo pokazuje otpor u davanju kojeg žrtva ne vidi. Kad nam žrtva ispriča tu priču, osjeća se prihvaćena i oslobođena je osjećaja odgovornosti. Lakše je sudjelovati u takvom prikazivanju stvarnosti jer nas oslobađa odgovornosti. Ono što malo razumijemo da ono što mislimo to i osjećamo, ponašamo se po konceptu kakva ljubav treba izlgledati, iako je to samo koncept koji nas oslobađa stvarne razmjene. Poput dobročinstva gdje smo počašćeni ručkom lijepim riječima, ali kada izađeš ne osjećaš ništa, kao da si odradio taj sastanak.
Um ima beskonačan broj odjeljaka da se zaštiti od stvarnosti ili intimnog. Zato je Jung rekao da voli lude ljude jer s njima komunicira direktno, odmah vidi njihov nesvjesni sadržaj. Budizam je rekao da ne možete voljeti nesretno jer je to uzrokovano pogrešnim razmišljanjem. Unaprijed određeni arhetipovi nesretne ljubavi opisani u grčkim mitovima govore o tome na temelju čega ljudi stvaraju svoje ideje o ljubavi kako se uopće ne bi vidjeli da nisu stvarno uključeni u veze. Zato su priče po kavama o vezama pune stereotipa, jer tamo si siguran u zoni gdje je ljubav nesretna, pa ne daj Bože da vidiš drugačiju sliku, postavi prava pitanja i postaješ neprijatelj.
Sve dok je tako, ljudi će vjerovati u takvu stvarnost odnosa i osjećaja gdje se živi u predodžbama ljubavi, ne uočava se potreba da svaki osjećaj treba razviti i osvijestiti jer osjećaji koji dolaze od mene oni ne podliježu društvenim stereotipima. Tada je davanje izravnije ako svoje poglede razvijamo bez projekcija i onda osobu dodirnete iznutra. S druge strane, stereotipi poput znaka pažnje, odlaska u kino, restoran, odraz takvog davanja dugoročno neće donijeti ispunjenje nego rutinu koja ubija odnos. Nije ni čudo da je najveći postotak ubojstava upravo u obitelji.
Naš put je zapravo put prema individualnosti, tu je ljubav. Ne možete pripadati naciji, obitelji, vjeri. Ljubav je nemilosrdna kako kaže Maximilien Robespierre i ako je želimo onda ne možemo podržati ono što je uništava, a to je grupa koja stvara stereotipe o ljubavi. Ako slavimo Budu, Leonarda, Dostojevskog, Teslu, Newtona, slavimo ih zbog njihove individualnosti. Ljubav ne leži u društveno prihvaćenim normama, već u onome što proizlazi iz individualnosti.
„Previše se osjećam“ iskrivljena je projekcija inicijalnog poimanja ljubavi, koja je vezana uz društvene običaje, lišena je individualnosti, voli se idealna slika i ne može stvoriti ljubav jer osoba još nema individualnost. Zato odnosi prestaju tamo gdje prestaje ideologija grupe u kolektivnom razočaranju. Put prema individualnosti donosi mogućnost ljubavi jer razvijate pogled u kojem volite samo osobu koja je također na tom putu jer se tako razvija razumijevanje. Bez toga je sva ljubav izgubljena.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
