Znanje o arhetipovima danas živi u primitivnom obliku na društvenim mrežama kroz algoritme koji otkrivaju ljudske karakteristike i koriste ih kako bi potrošnja bila što učinkovitija. Algoritmi iza društvenih mreža pokreću ljudske navike i obrasci pokušavaju predvidjeti ljudsko ponašanje do granica u kojima smo mogli samo sanjati. Mnogi se “obrazuju” preko društevnih mreža, točnije, mnogi ne čitaju, ne zanima ih filozofija, psihologija, sociologija, a onda se donose jednodimenzionalni naivni zaključci koji potiču opasne ideje zasnovane na crno bijelom shvaćanju stvarnosti.
Algoritam jako dobro koristi ovu ljudsku naivnost i negativne emocije jer mu je cilj oglašavanje pod svaku cijenu. On pokreće u ljudima arhetip junaka – pravednika i arhetip pobunjenika. Kao u križarskim ratovima kada su ljudi na Zapadu išli osloboditi Isusov grob, tako i danas pokušavaju sebe vidjeti kao pravednike i spasitelje iako žive u simuliranoj stvarnosti, kako je to lijepo rekao filozof Jean Baudrillard.
“Uzaludnost svega što nam dolazi iz medija neumitna je posljedica apsolutne nesposobnosti te pozornice da šuti. Glazba, reklamne pauze, vijesti, reklame, vijesti, filmovi, voditelji—nema druge alternative nego ispuniti ekran; inače bi nastala nepopravljiva praznina. Ponovno smo u bizantskoj situaciji, gdje se idolopoklonstvo poziva na mnoštvo slika kako bi od sebe sakrilo činjenicu da Bog više ne postoji. Zato i najmanji tehnički kvar, i najmanji lapsus voditelja postaje tako uzbudljiv, jer otkriva dubinu praznine koja žmiri u nas kroz ovaj prozorčić.”
Kakva je to lijepa fantazija koja čovjeka oslobađa odgovornosti, samo trebamo pohapsiti zločeste i žvjet ćemo u sretnom društvu. Na ovim i sličnim uvjerenjima rade društvene mreže uspješno.
Algoritmi otkrivaju psihološke karaktere ljudi, sortiraju ljude po stupnju nestabilnosti, depresivnosti kao i intelektualnim sposobnostima.
Algoritmi slažu informacije po tipu ljudi držeći ih u uvjerenju da su njihova mišljenja odlična što dovodi mnoge u situaciju da komentiraju stvari o kojima nemaju pojma i drže bukvicu kao dežurni policajci. Naime, društvene mreže ne mogu funkcionirati po principu istine jer ih ljudi ne čitaju te zbog složenog razmišljanja i izbjegavaju koristiti činjenice. Ono što je danas otrkiveno i dokazano jest da društvene mreže pokreću negativne emocije i neistinite vijesti. Dakle, koristi se arhetip pobunjenika koji izaziva osjećaj pravednosti, dok. s druge strane, stvara negativne emocije kojima se osuđuje druge. Kako kaže Jung: “Svi napori koji se vrše u svrhu borbe za pravdu i slobodu ljudi, iako imaju i najbolju namjeru, za čovjeka su štetni jer se ne okreću razvoju individue. U grupi čovjek otupljuje u samoći raste.”
Kako ljudi funkcioniraju najbolje govori film Zaselak. Traženje potpore u autoritetu gdje postoji vanjski strah od kojeg se moramo zaštititi, ustvari, to je jedan koncept stvarnosti na kojem počivaju i algoritmi, Stoga, okrenite se onome što u vama raste, to je najveća revolucija za čovjeka. Grupa ne želi spasiti čovjeka, ona spašava samo ideologiju, odnosno ona se hrani linčom što su društvene mreže omogućile, točnije, izražavanje najnižih strasti.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
