Za Suzukija, koji je Zapadu pokušao objasniti što je zen, voljeti Boga znači nemati sebe, steći “ne-um”, osloboditi se sputavajućih motivacija svijesti. Velika nesvijest ili kozmička nesvijest zapravo je naše unutarnje ja, odnosno Bog. Nesvjesno je u zenu nedvojbeno tajanstveno, nepoznato i stoga neznanstveno, ali to ne znači da je izvan dosega naše svijesti i da nas se ništa ne tiče. Naprotiv, to je ono što nam je najintimnije, a upravo zbog te intimnosti teško ga je savladati. Stjecanje svjesne ideje o nesvjesnom stoga zahtijeva posebnu edukaciju svijesti.
Dakle, svijest se probudila iz nesvijesti negdje tijekom evolucije. Priroda djeluje nesvjesno, a iz nje nastaje svjestan čovjek. Svijest je skok, ali skok ne može značiti prekid u fizičkom smislu. Jer svijest neprestano, bez prekida, komunicira s nesvjesnim. Zapravo, bez potonjeg ne bi ni mogla djelovati, ostala bi bez temelja svoga djelovanja.
Prema Suzukiju, nesvijesno zrelog čovjeka je istrenirano, uključuje sva svjesna iskustva kroz koja je prošao od djetinjstva i koja čine njegovo cjelovito biće. Možemo reći da je nesvjesno, ako se veže uz osjetilno područje, produkt dugog procesa evolucije tijekom kozmičke povijesti života, a podjednako je posjeduju životinje i djeca. Ali s intelektualnim razvojem, s našim rastom, intelekt prodire u područje osjeta i time se gubi naivnost osjetilnog doživljaja.
Ne jedemo kao u detinjstvu, jedenje je pomješano s umovanjem. Pošto svi podlježemo ovoj najezdi intelekta ili mješanju s intelektom, jednostavni biološki postupci zagađeni su egocentričnim interesom To znači da je uljez sada prisutan u nesvjesnom, da ne može odmah ili trenutno ući u područje svijesti, a sve radnje koje su bile svedene na biološke instinktivne funkcije sada preuzimaju ulogu svjesno i intelektualno usmjerenih radnji. Ova transformacija poznata je kao gubitak “nevinosti” ili stjecanje “znanja”, prema izrazu iz biblijskog mita kada Adam i Eva jedu s drveta dobra i zla. U zenu i budizmu to se obično naziva “afektivna nečistoća” (klesha) ili uplitanje svjesnog uma koji je preuzeo um (vijnana).
Cilj žene je da se zreo muškarac oslobodi afektivnog zagađenja, a također i intelektualno svjesnog uplitanja, ako iskreno želi ostvariti slobodan i spontan život u kojem ga neće proganjati uznemirujući osjećaji poput primjerice, strah, nelagoda ili nesigurnost. Kada dođe do tog oslobađanja, odnosno satorija, počinje djelovati “uvježbana” nesvjesno koja ulazi u područje svijesti.
Suzuki smatra da osoba koja je upoznala sebe nikada nije sklona teoretiziranju. Takve osobe, prema Suzukiju, žive slobodnim kreativnim životom. Naš život može biti stvaran i potpun samo ako treniramo um kako bi ga oslobodili od upliva uma. Vježbanje uma, svakodnevna meditacija i osvještavanje onoga što ulazi u nas je jednostavna tehnika, ali zahtijeva spremnost da se odreknemo iluzija u kojima neprestano tražimo ono čega nema i produljujemo vlastito samokažnjavanje.
Nikola Žuvela
