Često negiramo stvarne probleme, a zatim ih proživljavamo u svakodnevnom životu kroz bolest, svađe, otkaze ili financijske probleme. Sve su to kompenzacijski obrambeni sustavi s kojima negiramo događaje ispred nas.
Primjerice, jedna žena kaže da je oduvijek bila drugačija i da je individualac, ali radi u firmi i ima šefa. Ako bolje pogledate problem ove osobe, vidjet ćete da ta osoba nije toliko inividualac. Naime, ona jako pati od društvenih normi i ubrzo otkrivam da toj osobi nedostaju socijalne vještine, teško joj je reći stvari koje joj smetaju i zbog toga se povlači. U stvarnosti, ova osoba se u svojoj samoći ne bavi kreativnošću, čitanjem ili nekom drugom vještinom kojom uspostavlja kontakt sa samom sobom. U razgovoru snažno brani materijalističke znanstvene teze, stoga pojednostavljuje život kako se ne bi bavila životom. Često je bolesna i puno čita o bolestima i prirodnim pripravcima te često ide liječniku. Dakle, ovdje se radi samo o jakoj introvrtnoj funkciji i nemogućnosti osobe da razvije ektrovertnu funkciju te je razvila toksičnu stidljivost, ali individualnost se ne može na ovaj način razviti.
Jedna osoba je tražila novi posao i rekla mi je da zbog politike ima problem naći posao, ali tu osobu uz fakultetsko obrazovanje zanima samo rad kroz zaradu. U stvarnosti nije pokazivala nikakav interes, što znači da joj je ova situacija s politikom dobro došla kao opravdanje. Svi znamo da život nije jednostavan i kada rješavamo problem potrebno nam je srce da volimo ono što radimo i vrijeme, a ostalo su okolnosti koje na kraju nestanu ako se ta dva postupka zadovolje.
Problema u ljubavnoj vezi postoje, ali bitno je koliko ono što partneri komuniciraju između sebe prakticiraju u stvarnim situacijama u odnosu. Jedan partner može zahtijevati razmjenu ljubavi, drugi voli povremeno davati. S druge strane, partner koji se tako daje voli dozirati vezu, onako kako njemu odgovara i imati vremena za sebe i svakodnevne poslove. To bi moglo proći nezapaženo i mogli bismo pogriješiti u prosudbi. Možemo reći, svatko ima svoju Sjenu. U još jednom primjeru osoba upoznaje partnera za kojeg misli da želi davati, ali zapravo i sama ima problema s davanjem, ona želi ostati dijete i traži autoritativnog partnera, optužujući ga kasnije za autoritativnost U stvarnosti ta osoba ne donosi nikakve odluke u svom životu da bi uopće mogla reći što želi, kako bi partner mogao djelovati u tom smjeru i stvoriti razmjenu ljubavi. Ako se držimo prve teze da on ne želi razmjenu i da zapravo u tome nalazi projekciju svog nedavanja, vrlo brzo ćete doći do činjenice da velika većina partnera izbjegava razmjenu osjećaja. U tridesetogodišnjem radu s tisućama ljudi, poznajem jako malo ljudi koji su spremni na razmjenu. Također, izvrsni učitelji mogu biti sretni ako uspiju pronaći jednog učenika. Problem je pojednostavljenje problema, ljudi toliko banaliziraju život i toliko negiraju stvarnost da sam u svojoj praksi susreo tisuće ljudi koji se i dalje kažnjavaju lošim odnosima jer inzistiraju na pojednostavljivanju odnosa. To je nemoguće jer je to zahtjev u kojem želite ugasiti život i odnos staviti pod kontrolu. Partner koji traži razmjenu sretniji je i zadovoljniji u životu jer zna granice drugoga i uzima onoliko koliko dobije, dok je drugi nezadovoljan jer ne zna što hoće, ali misli da za njega postoje mnogo veće mogućnosti. Sada dolazimo do problema. Osoba koja pokušava spriječiti razmjenu ponekad dobije upalne procese na reproduktivnim organima, uđe u svoje prirodno stanje žrtve i nemoćni arhetip Perzefone, privlačeći pozornost jer želi ostati dijete koje ne želi donositi odluke. Zato Perzefoni u mitu drugi određuju gdje će živjeti i što će raditi. Stoga izbjegava vođenje ljubavi i ljubljenje i muškarcu neverbalno govori: “Želiš samo seks”, što jako dobro zvuči na zapadnoj hemisferi jer je kroz kršćanstvo seksualnost pretvorena u nešto ružno. Ono što je ostalo od tantre, posebno u istočnoj Indiji, točnije Bengalu, jako je dobro očuvano. Ovu tradiciju vođenja ljubavi ne dijele Zapadnjacima jer se oni bave tehnikama, ali ne željom razumjevanja ljubavi. Takva ljubav mora imati temelj u duhovnoj praksi, jer kada doživite ljubav, osjećate duhovno iskustvo, čak i u seksualnosti. Partneri danas izbjegavaju meditaciju i promatranje vlastitog ponašanja i projekcija pa nisu sposobni za djeljenje, kompeziraju osjećaje užicima, većina ostaje kruta i kritična jer emocije ne nalaze put u stvarnost.
Budući da nema zrelosti, odnosi se moraju nastaviti kroz postojeći način djelovanja u odnosu kroz granice spoznaje i pomalo pomicanje tih granica. gdje nas može spasiti rečenica: “Ne pojednostavljuj odnose, traži drugačije opcije.”
Pojednostavljenje odnosa je pravilo odnosa i života. Čak i kada posjetite ljude koji se žele baviti duhovnošću, otkrit ćete puno pravila i otpora prema vanjskom životu, koji se smatra nekom bolešću ili infekcijom, tako je i s bolešću, najlakše je reći bolestan sam, a saznajte zašto i zašto je ona tu, ali za to nema velikog interesa. Prije više od dvadeset godina jedan učitelj iz Indije mi je rekao da su mnogi živi ljudi zapravo već mrtvi. Tek kasnije sam shvatio ovu rečenicu. Odakle god dolazile različite tvrdnje, neka sazriju, dajte im vremena da se pokažu u stvarnosti. Nemojte previše pojednostavljivati svoje probleme, iako će ponekad odgovori doći za nekoliko godina, potreban je prostor u duši da se razvije odgovor.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
