Bila je to jednosmjerna ljubav ili ljubav u kojoj jedan voli više, dok drugi ili voli manje ili voli na poremećen način. S druge strane, Zeus ili drugi bogovi, bilo na Istoku ili Zapadu, pate od teške neuroze, gdje ljubav funkcionira na konfliktan i neurotičan način.
Obično se sjećamo samo takvih ljubavi. Zašto? Kao što je Freud rekao: Vrlo pobožni ljudi su uglavnom sigurni od određenih neurotičnih bolesti jer ne moraju graditi osobnu neurozu zbog prihvaćanja univerzalnog.
Dakle, sviđa nam se božanski pristup ljubavi koji je neurotičan ili možda: Neki zaslijepljeni egoisti žive u ljubavnicima (Freud). Rekli bismo da je Freudova izjava točnija: “Psi vole svoje prijatelje i grizu svoje neprijatelje. Za razliku od njih, ljudi nisu sposobni za pravu ljubav i uvijek miješaju ljubav i mržnju.”
Egoizam stvara sljepoću i ponos, a oni stvaraju mješavinu zvanu želja za osvajanjem, a ne ljubav jer ona se ne hvali, ona prebiva samo kod onih koji njeguju i obogaćuju dušu, koji vole ući u samoću sebe, osluškivati unutarnji svijet kojeg djele onda s drugim.
Da nema jednosmjerne ljubavi, da duša nije odabrala upravo najtamnije, ili Ahilovu petu, bila bi lišena svog unutarnjeg sadržaja. Jednosmjerna ljubav je tramvaj zvan čežnja, ali promatrajući čežnju, promatramo tamu u sebi jer upravo ono što nam druga strana govori jest ono što je mračno u nama.
Zaljubljivanje je ono što otkriva sadržaje koje smo u prošlosti potiskivali. Kao što Jung kaže: „Postoji jedinstvena iscjeliteljska moć koju može stvoriti samo naša budna svijest. Neki od nas pate od psiholoških poremećaja koje smo psihološki naslijedili od onih koji su nam bliski, ali su umrli. Svaka neriješena trauma ili drugi neriješeni psihološki problem prenosi se s generacije na generaciju, sve dok se lanac ne prekine.Prekinuti lanac znači unijeti tamu u svjetlo, učiniti ono što je bilo nesvjesno svjesnim. To je posao živih i samo mi to možemo učiniti. To je naša svrha u životu.“
Ako ste mislili da ćete se zaljubiti u nešto normalno, onda ne znate dovoljno o psihi, ona funkcionira suprotno od svega što mislite o životu. „Skloni smo izbjegavati bol više nego susretati radost“ Freud.
Kada se zaljubimo jednostrano, ne bismo to trebali gledati kao nesreću već kao zahvalnost, koliko god apsurdno zvučalo. Ovo je dio kroz koji možemo rasti ako pokušamo razumjeti ovaj sadržaj tijekom godina. Ako ne razumijemo život tako, onda nas ljubav ne zanima, jer nas taj sadržaj može oplemeniti. Naime, kako ne shvatiti stvarnost zaljubljenosti: „Tko voli postaje ponizan. Oni koji vole, tako reći, založili su dio svog narcizma. Kako objasniti ljudima da ih ljubav ne zanima: Nemoguće je izbjeći dojam da ljudi često koriste lažne standarde mjerenja – da traže moć, uspjeh i bogatstvo za sebe, a kod drugih se dive spomenutom i podcjenjuju što je prava vrijednost u životu. (Freud)
Pokušaj prihvaćanja odbijanja u vezi zapravo je trenutak kada ste vidjeli svoj narcizam, misleći da vas netko voli jedinstveno kao kada vas je majka vidjela kada smo se rodili. Tražili ste taj jedinstveni pogled, a ono što sada gledate izbacilo vas je iz bajke i dijete se svim snagama bori da ne živi u isključenosti jer je sada prisiljeno sudjelovati u životu i slušati svoje sadržaje u sebi. Tako čovjek počinje voljeti sebe, ali tako postaje voljen i tada stječe nevjerojatnu hrabrost.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
[/fusion_text][/two_third]
