Bila je to jednosmjerna ljubav ili ljubav u kojoj jedan više voli dok onaj drugi ili manje voli ili voli poremećeno. Primjerice, Zeus ili drugi bogovi, bilo na Istoku ili Zapadu, boluju od teške neuroze ili zapravo tako ljubav funkcionira konfliktno i neurotično.
Obično samo takve ljubavi pamtimo. Zašto? Kako je Freud rekao: Vrlo pobožni ljudi u velikoj su mjeri sigurni od određenih neurotičnih bolesti jer zbog prihvaćanja univerzalne ne moraju graditi osobnu neurozu. Sveti Tertulijan je rekao: Vjerujem jer je apsurdno.

Dakle, sviÄ‘a nam se božanski pristup ljubavi koji je neurotičan ili možda: U zaljubljenima živi neki zaslijepljeni egoista (Freud). Rekli bismo da je točnija tvrdnja Freuda: “Psi vole svoje prijatelje, a grizu neprijatelje. Za razliku od njih, ljudi su nesposobni za istinsku ljubav i uvijek mijeÅ¡aju ljubav i mržnju.” Egoizam stvara zaslijepljenost i ponos, a oni stvaraju mjeÅ¡avinu zvanu želja za osvajanjem, a ne ljubavlju jer ona se ne hvali, ona se nastanjuje samo kod onih koji njeguju i obogaćuju duÅ¡u, koji vole ući u samoću meditacije, osluÅ¡kivati unutarnji svijet. Da nije bilo jednosmjerne ljubavi, da duÅ¡a nije izabrala upravo ono najtamnije, ili Ahilovu petu, ostala bi uskraćena za unutarnji sadržaj. Jednosmjerna ljubav je tramvaj zvan čežnja, ali promatranjem čežnje promatramo ono tamno u sebi jer upravo ono Å¡to nam govori druga strana jest ono Å¡to je tamno u nama. Upravo zaljubljenost otkriva sadržaje koje smo kroz proÅ¡lost zatomljivali, kao naÅ¡i preci. Kako kaže Jung: “Postoji jedinstvena snaga iscjeljenja koju samo naÅ¡a budna svijest može stvoriti. Neki od nas trpe psihičke poremećaje koje smo psihički naslijedili od onih koji su bliski, ali su umrli. Svaka nerijeÅ¡ena trauma ili drugo nerijeÅ¡eno psihičko pitanje, prenosi se s generacije na generaciju, sve dok se lanac ne raskine.
Prekinuti lanac znači izvesti tamu u svjetlost, učiniti ono Å¡to je bilo nesvjesno svjesnim. To je posao živih i samo to možemo učiniti. To je naÅ¡a svrha u životu.” Ako ste mislili da ćete se zaljubiti u neÅ¡to normalno onda dovoljno ne poznajete psihu, ona radi obrnuto od svega onog Å¡to vi mislite o životu. “Mi viÅ¡e težimo k tome da izbjegnemo bol, nego da susretnemo radost” (Freud). Kad se jednosmjerno zaljubimo, ne bi trebalo na to gledati kao na nesreću već kao na zahvalnost koliko god to apsurdno zvučalo. To je dio kroz koji možemo rasti ako pokuÅ¡amo tijekom godina razumjeti ovaj sadržaj. Ako tako ne shvaćamo život onda nas ljubav ne zanima, jer upravo nas taj sadržaj može oplemeniti. Naime kako ne uhvatiti stvarnost zaljubljenosti: “Tko god voli on postaje skroman. Oni koji vole su, takoreći, založili komad svoje narcisoidnosti.” Kako objasniti ljudima da ih ljubav ne zanima: “Nemoguće je pobjeći dojmu da ljudi često koriste lažne standarde mjere – da traže moć, uspjeh i bogatstvo za sebe i dive se navedenom kod drugih i da podcjenjuju Å¡to je od istinske vrijednosti u životu.”(Freud)
Pokušati prihvatiti odbačenost u odnosu ustvari je trenutak kada ste ugledali svoju narcisoidnost, misleći da vas netko voli jedinstveno kao kad vas je majka ugledala na porodu. To ste tražili taj jedinstveni pogled, a ono što sad gledate izbacilo vas je iz bajke i dijete se bori svim snagama da ne živi u izbačenosti jer sada je prisiljeno sudjelovati u životu i slušati svoje sadržaje u sebi. Tako čovjek počinje voljeti sebe, ali tako postaje voljen i tada dobiva nevjerojatnu hrabrost.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut