[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Kada bi rekao da je depresija prirodno stanje kroz koje rastemo u duhovnosti, mnogi se ne bi složili. Naime, mnogi ne razumiju simbol Saturna tj. Jungove Sjene ili što je negredo, crna faza prije doživljaja bjeline u alkemija. Takvu pojavu prepoznajemo u zaljubljivanju koje se kreće od ushita do razočaranja, patnje ili depresivnosti.

Libido teće u odnosu kada volimo sve dok partner podržava naša očekivanja i želje. U jednom trenutku kada ta očekivanja nestaju, kada partner pokazuje drugačije osjećaje, most se ruši, libido se povlači i nastaje mržnja. Poznati su nam trenuci svađa i iznevjerenosti, tada nastupa faza negredo, sol koja je posoljena na rani Kralja Ribara. Sve dok ne pronađe Sveti gral, on ranjeno hoda.

Romantična potraga ustvari je naša čežnja za jedinstvom. Ona je započela u iskustvu jedinstva s majkom u meternici, pa do prvih iskustva jedinstva u zaljubljenosti. Zašto čeznemo za njom? Jedinstvo nadilazi sve suprotnosti jer ona nas razdire. To je jedinstvo unutar samog sebe, ono nadilazi suprotnosti društva i povezuje nas sa skladom prirode.

Neshvatljivost spomenutog ujedinjujućeg ideala ustvari predstavlja ono Å¡to najmanje shvaćamo, a to je čežnja za individualiziranim Ja. Mnogi pravci u povijesti su iÅ¡li prema tome, od religijskih – mističnih traženja sebe do neoplatonizma, alkemije, indijske tantre, romantizma i jungijanske individuacije.

Bez obzira koliko tražili ovo jedinstvo  ili konačni savez suprotnosti, ono se nikada ne postiže. Iako nas zaljubljivanje tjera na unutarnji arhetipski brak, on se realno nikada do kraja ne ispunjava. Ovo odlaganje iskustva cjelovitosti pojavljuje se u poeziji kao neuhvatljivost spoja s onim vječnim ženskim kako je rekao Nietzsche.

Neostvarivanje tog idealističkog sanjanja idealne ljubavi, da romantični san manifestiramo u stvarnost i stvara u nama veliki osjećaj razočarenja. To je faza koju prolazimo kod svih neostvarenih snova, a ustvari smo kao bića zadojeni i potpuno opsjednuti snom o jedinstvu kojeg najviše ojsećamo kroz nagon za seksualnošću. U našoj kulturi mi zamjećujemo seksualnu privlačnost kao želju za jedinstvom, odnosno mi smo civilizacija opsjednuta seksom jer sva obuća i odjeća, silni auti i nekretnine usmjereni su na doživljaj seksualne moći. 

U poeziji dolazimo do razvijenije faze želje za jedinstvom gdje se pojavljuje Mjesec, srebro, voda i neizostavna melankolija (spoj Mjeseca i Saturna). Kamen je u alkemiji simbol jedinstva, on je androgini simbol spoja muško-ženske dualnosti i simbolizira sjedinjenje svjesnog i nesvjesnog. Nesvjesnost muške psihe je ženska i predstavljena je arhetipom Anime. Muška svijest je alkemijski jednaka Suncu ili zlatu, dok se nesvjesno prikazuje kao Mjesec ili srebro. Spoj muškog (zlata) i ženskog (srebra) u stvaranju kamena simbolizira postupak individuacije. Jung je sjedio na kamenu ispod drveta u svom vrtu na kojem je pisalo spoznaje samoga sebe. Kada je umro u njegovom rodnom mjestu nastala je oluja i grom je slomio drvo pod kojim je sjedio. Sinhronicitet jedinstva neba i zemlje nekada ima i ovakvu zanimljivu dimenziju koju priroda zna pokazati i simbolički. 

Zaljubljenost je čežnja da se individualiziramo i zato će ona naÅ¡e umove opsjedati. Individuacija nas vodi do većeg spoja svjesnog i nesvjesnog. Romantična potraga za ženom ili muÅ¡karcem, usmjerena je prema arhetipskom svetom braku, ili ‘hijerosgamosu’, srediÅ¡njem spoju alkemijskog procesa ili težnji naÅ¡e ljudske prirode.

Alkemijski brak romantike prisutan je u mnogim dualnostima u svijetu nesvjesno, poput  polova svjetla i mraka, neba i zemlje, odozdo i dolje, duha i materije, hladnog i vrućeg, aktivnog i pasivnog, života i smrti, plusa i minusa. Ono što mi moramo naučiti u ovom životu jest cirkulacija suprotnosti koja se odvija kružno. Naučiti ovu cirkulaciju ili kružno kretanje najveći je misterij našeg života. 

Ciklička transformacija elemenata je Izvorno biće, odgovara duhovnom ponavljanju gdje je Jastvo, Bog ili svemir ustvari napeta suprotnost. Pogledajte samo spiralu. Ona je naš put kao i sam izgled galaksije, to je metaforička spirala oko središta i postupno približavanje Jastvu, poput Kamena mudraca, zapravo se nikada ne postiže.

Kretanje duÅ¡e je oko njenog izvora. Ovaj se postupak kruženja često prikazuje kao pauk u njegovoj mreži, kao paukovo tkanje vlastitog ‘prekrasnog kruga a tjom krugu stvara se ujedinjujući simbol. Dakle, Å¡to je naÅ¡ život? Mi smo odvojeni polaritet, partner nam treba da bi osvijestili svoj polaritet kako bi Å¡to bliže doÅ¡li srediÅ¡tu. To se postiže kruženjem suprotnosti poput mnogih tehnika kruženja iz indijske tantre ili kineskih tehnika kruženja u vizualizacijama.  U realnom životu mi to kruženje suprotnosti doživljavamo, kao u jyotishu.  Sad ste u dobrom razdoblju, to je razdoblje spajanja: volite partnera, uživate u životu, do faze Saturna koji vas rastaljuje: reflektirate sebe svoj život i projekcije Å¡to je bolan proces i onda se ponovno spajate. Penjemo se prema spirali i kristaliziramo se, a onda na vrhu tog lanca vidimo razvijene ljude, a svatko ponaosob može svjedočiti o svojoj razvijenosti, odnosno koliko je ovaj proces u vama napredovao. Jedinstvo ne možete izostaviti iz svog života, ako kažete da ne želite partneske odnose onda je najbolje prepustiti se meditaciju jer ako napustite ovo kruženje, unutarnji zakoni vas dovode u red na grub način. Prije ili kasnije ovo spajanje i razdvajanje suprotnosti možete shvatiti kao proces svih vaÅ¡ih aktivnosti u životu. 

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut  

[/two_third]