Ako postoji naivni optimizam, onda postoji i zreli optimizam. Prvi ovisi o onome što se događa u okolini, dok drugi više ne ovisi o vanjskoj situaciji već pripada stanju koje više nema veze s vanjskim promjenama. Ovaj dan pripada ovom drugom, odnosno optimizam ima svoj razvoj u kojem se molino, iščekujemo i trudimo se da promjenimo nešto izvana, dok u drugom opitmizmu shvaćamo da se u vanjskom svijetu stalno događaju promjene i da po takvom principu ćemo provesti više života u nesreći nego li dočekati sreću. Stoga, se okrećemo sebi i mjenjamo svoje stavove na ono što je nepromjenjivo shvaćajući prirodu. stvari su nepormjenjive da bismo se mi izmjenili a ne zato jer je Bog ili priroda pokvarena. Kada izmjenimo stavove možemo uživati u životu, jer tako nestaje frustracija koja je princip civilizacije. Zar mi vidimo oko sebe sretne ljude koji shvaćaju prirodu ili nezadovoljne ljude koji stalno prigovaraju zbog nečeg a ne bi se prihvatili odgovrnost i riješili svojim snagama probleme, već stalno očekuju da drugi promjeni nešto za što su sami odgovorni.

NOVA KOLUMNA:

https://vedski-jyotish.net/psihologija-i-duhovnost/vjecno-zensko/