Civilizacija je sastavljena od brojnih užitaka kao i ego. Na taj način smo stvorili toliko obrambenih sustava potiskivanja istine gdje se ne priznaju činjenica. Što smo se više opirali svemiru, to smo dublje tonuli u ego, a što je ego bio jači, to su mehanizmi laži postajali češći i razorniji.
Posljedica toga je da smo pod snažnim utjecajem hedonističke površnosti i lažnog društva nesposobni vidjeti psihičke činjenice. Svatko tko poznaje projekcije hna da u njih ljudi ne vjeruju jer napuhani ego ne zeli živjeti u stvanrosti već u fantaziji imitqcije života. Nesvjesne sile predstavljaju organe korekcije kako ego ne bi postao samouništavajući div zbog kojeg se ne vidi stvarnost.
Nesvjesno ili unutrašnjost kroz prekide veza, otkaze bolesti, ruši ego projekcije. Ego uništava svaki odnos. Također, ego seprotivi kreativnosti jer zahtijeva sudjelovanje u procesu, a ego je protiv sudjelovanja. Statistički gledano, 90 posto ljudi mrzi svoj posao, što znači da ego dominira pogledom na svijet i glavni je motiv ili pokretačka snaga koja se brani osjećajem krivnje ili moralom stada kojem upravlja slabost i kritika. Uživanje se ne koristi radi opuštanja i mogućnosti kreativnog stvaranja. Ego se hrani statusom, novcem i seksom. Svijet je njegov manifenatjecanja, on ne živi u sadašnjosti, gdje je suština, već u prošlosti i budućnosti. Isto tako, bolesti su zapravo borba prirode i tijela protiv ega, koji uništava jedino stanište koje ima, a budući da je on utvara, on ne vidi da ide prema samom uništenju života . Ego je slika društva koju igramo, a u vezi odbijamo ljubav samo da bismo imali tu sliku. Ne volimo se iskreno zbog toga kakvi smo iznutra, već zbog toga kakav nam je status izvana.
Ego je neophodan u odrastanju, ali u drugom dijelu života on je protiv života i ne služi ničemu osim što vam uzima najveći dio energije, koja onda ne može ići u odnose i mogućnost da uočite ono najvrednije u sebi.
Nikola Žuvela
