Na početku svakog duhovnog rasta stoji smrt kao “odumiranje za svijet “. Svijest se izvlači iz osjetila i okreće se unutra, a budući da unutarnje svjetlo još nije razvijeno,  ovo se odvraćanje od vanjskog svijeta doživljava kao pomračenost. Ovo je proces u kojem sponzajemo unutarnju svijetlost kao stvarnost, čemu se Zapadnjak smije iako nije ni trunke proveo u tišini meditacije. 

Velika većina ljudi će ovo doživjeti kao traumu jer im se oduzima željeni objekt izvana, poput gubitka posla, osobe ili novaca, odnosno ovaj proces se odvija svima, ali ga ne zamjećujemo jer još nije dobio formu zreloga ploda o čemu govori tradicija mistika. Kršćanska mistika simbolizira ovu prispodobu sa zrnom žita koje, da bi donijelo ploda, mora umrijeti u zemlji. Suvremeni svijet ovo proživljava svakodnevno, ali ljudi ovaj proces liječe ovisnostima ili antidepresivima neznajući što se dešava unutar svakog pojedinca. U nekim oblicima posvećenja, ovu se duševnu smrt naznačuje simboličnom sahranom, a pojedini kršćanski redovi gaje sličan sveti običaj  pri uvođenju zaređenika. U jyotishu to nazivamo Sadhe sati, Sedam godina tuge, ili nekim drugim teškim razdobljem.

U pretkršćanskim misterijima, smrt mistika se povezuje sa žrtvenom smrću nekog boga. To je analogija ili sličnost gdje mistik poput boga koji je bio ubijen i raskomadan, svoje udove i sposobnosti vraća prirodi.

U indijskoj tradiciji ovaj proces se povezuje sa podizanjem kundalini energije, gdje nakon doživljenog blaženstva čovjek osjeća veliku depresiju i fizičke promjene, gdje ego svojim zadnjim koracima pokušava čovjeka vratiti u staro, što je nemoguće.

Žrtvenu smrt boga mistik mora iskušati na sebi kako bi, naposljetku, spoznao da bog – koji je prividno raskomadan u svijetu, uopće nije nestao iz njega nego je i dalje ostao besmrtan, bezvremen i nepodijeljen. Tako i čovjek spoznaje svoju vlastitu nepromjenjivu bit tek nakon što ostavi sve ono što je u njemu propadljivo, a u to spada ne samo meso nego i “duša” stopljena s osjetilnim iskustvom. Stoga, unutarnju spoznaju prati i psihofizička promjena, a ona nastaje kroz neprestanu vježbu i promatranje procesa u kojem malo pomalo shvaćamo kako pokrećemo svoje unutarnje procese. Ukoliko se ne bavimo spoznajemo onda nam se događa ono što zovemo sudbinom.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut