Svijet svijesti je  svijet ispunjen ograničenjima i zidovima koji stoje na putu. Primjerice, idete na posao koji ne volite i pokušavate riješiti problem ali nailazite na zid. Želite ljubav ali nikako vam ne ide i ne znate gdje je problem.

Svijest može primiti ili spoznati mali broj predodžbi o životu. Sve ostale predodžbe moraju ostati u sjeni, daleko od očiju a one se pojavljuju kao ljubavna razočarenja, ili kroz ekonomske krize ili ratove. Mi od mnoštvo slika koje ulaze u svijest vidimo razmjerno malo slika odnosno zamjećujemo samo brzo nizanje slika kao da gledamo film svakodnevno. Pažnja je, međutim, napor za koji nismo stalno sposobni. Zato nismo sposobni shvatiti cijelu sliku o sebi. Zbog toga su velika područja mogućih percepcija trajno zanemarena i svijest se uvijek veže za ono malo društvenih predodžbi na čemu krojimo život.

Ako bi smo toj slici svijeta dodali nesvjesne sadržaje – to jest sadržaje koji nisu još ili nisu sposobni biti u svijesti – i onda pokušali zamisliti čitav prizor, to je cijela slika od koje se mi grozimo. Ova nezamislivost je, naravno potpuna nemogućnost u svjesnom obliku, ali u nesvjesnom obliku ona je činjenica. Svijest uzima samo djeliće stvarnosti. Ako se svijest isprazni od svih sadržaja koliko god je moguće, dolazimo do iskustva sadašnjostiili ono što u zenu zovemo satori.

 Nesvjesno nije spremište infantilnih i nižih moralnih sadržaja kako je to tvrdio Freud, već osnova za preobrazbu, spremište mitologije, iskustva naših predaka, filozofije i svih oblika života.  To što svijest vidi samo jednu stvarnost, a zanemaruje sve ostalo poput negiranja odnosa sa svijetom, prirodom, dušom, problem je koji čovjek plaća kroz osjećaj boli. Jedino je to jezik koji čovjek razumije. Premostiti jaz između svijesti i unutrašnjosti, odnosno nesvjesnog, zadatak je naredne generacije koja neće moći preživjeti bez tog pomaka u svijesti.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik