Zaključke o svijetu i odnosima donosimo putem osjetila, što stvara lažan dojam i iskrivljuje sliku. Pretpostavke shvaćamo osobno i projiciramo negativne misli u obliku svađa. Zato često volimo ono što bismo željeli ili pretpostavljamo, ali se tako ne ponašamo u vezi.
Kada pokušavamo raditi na sebi, često se pitamo zašto tehnika ne funkcionira? Jer nakon pola sata rada nastavljamo otrovno razmišljati na temelju onoga što smo prikupili iz vanjskog svijeta, a to radimo cijeli život. Stoga, kad god pretpostavljamo, privlačimo probleme koje smo sami stvorili putem pet osjetila. Pretpostavljamo, krivo shvaćamo i od toga pravimo dramu. Život shvaćamo kao nešto na tanjuru, dobiveno, a kada nam se ne sviđa što se nudi na tanjuru, postajemo prevrtljivi i ponovno živimo poligamno jer nas partner ne ispunjava dovoljno ili onoliko koliko smo preptostavili da treba.
Tuga je ukorijenjena u pretpostavkama i shvaćanju stvari osobno. Među ljudima postoji cijeli sustav nadzora koji se temelji na stvaranju pretpostavki. Stvarajući pretpostavke i shvaćajući stvari na osoban način, stvaramo emocionalni otrov koji se skuplja u nesvjesnim posudama i oblikuje u svjetonazor kroz koji promatramo stvarnost. Budući da se previše bojimo tražiti pojašnjenje, stvaramo pretpostavke; zatim branimo svoje pretpostavke i pokušavamo dokazati da netko drugi nije u pravu. Rješenje je u postavljanju pitanja, ali ne na način na koji nam nedostaje, već usmjeravanjem suprotne strane prema unutra, pitanjima koja ne osuđuju, već nas vraćaju u središte. Pretpostavke nas vode do toga da povrijedimo sebe i druge. Vidimo samo ono što želimo vidjeti i čujemo samo ono što želimo čuti. Navikli smo sanjati bez ikakvog temelja u stvarnosti. Doslovno sanjamo stvari u svojoj mašti, nismo zapravo zainteresirani za stvarnost kakva jest jer smo zaljubljeni u svoje želje i užitak, ali tako odustajemo od sebe. Vjerujemo strahu i užitku, a ne sebi. Budući da ne razumijemo stvarnost, stvaramo pretpostavke o značenju, a kada se istina otkrije, mjehurići našeg sna pucaju, branimo se osjećajem tuge, kao da uopće nije ono što smo mislili. U primitivnim zajednicama nema samoubojstava, antidepresiva, shizofrenije, ovisnosti o drogama, alkoholizma, ali i dalje mislimo da smo pametniji jer je IQ jedino mjerilo čovječanstva. Želimo savršene veze, ulazimo u ležerne veze i tonemo još dublje, poduzimajući pogrešne korake mislimo da će doći bolja rješenja, što je to nego legalna ovisnost o drogama.
Na primjer, hodate ulicom i vidite osobu koja vam se sviđa. Ta se osoba okrene prema vama i nasmiješi, a zatim ode. Nakon toga se pokreću mašta i arhetipovi i počinjemo stvarati pretpostavke. Iz tih pretpostavki počinjete oblikovati san i stvara se vjera, vjerujemo da ta osoba mora misliti da joj se sviđam. U vašem umu počinje se formirati cijeli odnos, ali to je fantazija uma. Kada donosite pretpostavke u vezama, zapravo tražite probleme. Često pretpostavljamo da naši partneri znaju što mislimo i da im ne moramo govoriti što želimo. Pretpostavljamo da će partner učiniti ono što želimo, jer nas tako dobro poznaje. Ako ne učine ono što pretpostavljamo da će učiniti, osjećamo se povrijeđeno i kažemo: “Trebao si znati. Kako to nisi mogao vidjeti?” Sve je to pretpostavka koju smatramo istinitom. Drugi primjer: odlučite se vjenčati i pretpostavljate da vaš partner razumije brak kao i vi. Zatim počnete živjeti zajedno i otkrijete da to nije istina. To uzrokuje mnogo sukoba, ali i dalje ne pokušavate razjasniti svoje osjećaje o braku. Muž se vraća kući s posla; Žena je bijesna, a on ne zna što je uzrok tome. Možda je to zato što je žena nešto pretpostavila. Ne govoreći mu što želi, pretpostavila je da je on tako dobro poznaje da će znati što želi, kao da može čitati misli. Bila je uzrujana što nije ispunio njezina očekivanja. Donošenje pretpostavki u vezama dovodi do mnogih svađa, mnogih poteškoća, stvara nesporazume s ljudima koje navodno volimo. Zahvaljujući jasnoj komunikaciji, svi vaši odnosi će se promijeniti, ne samo s partnerom, već i sa svijetom jer ne znamo što zapravo želimo i živimo suprotno od onoga što jesmo. Stoga, ako želite raditi na sebi, nije stvar samo u tehnici, trebate promijeniti situacije u svakodnevnom životu. Ako se naljutim, razgovarajmo o toj ljutnji na način da se stvari mogu promijeniti. Potiskivanje je naučena opcija jer nam je previše komplicirano rješavati probleme, pa se oslanjamo na princip užitka, koji, kada nestane, na primjer, dobijemo otkaz, osjećamo se izgubljeno, pa često problem prebacujemo na partnera, za kojeg smo mislili da je on naša fantazija u kojoj nas netko bezuvjetno voli, ali bezuvjetnost tražimo u sebi, pa će biti i u partneru. Pretpostavke o životu gdje se živi sasvim suprotno od onoga što se misli najveći je problem kojeg ljudi ne primjećuju.
Nikola Žuvela
