Sveti gral nesvjesnog

Crvena knjiga je djelo koje je Jung zabranio objaviti odnosno dozvolio je da se objavi tek u ovom stoljeću. Ovo je priča o gotovo 100 godina staroj knjizi, uvezanoj crvenom kožom.

Knjiga je velika i teÅ¡ka i njen naslov je “ Liber Novus “, latinski  “Nova knjiga” te je ispunjena slikama bogova i vragova. Ako ne poznajete  djelo C.G.Junga,  može vas zbuniti zbog srednjovjekovne kulture ili pak nepoznavanja snova pa su za većinu ovakve interpetacije strane.

Ipak ispod pokrivača srednjovjekovlja razvija se vrlo moderna priča. Ona govori o tako važnom dijelu našeg života u kojem se našla većina ljudi nakon 35 godine, svjesno ili nesvjesno. Nesvjesno su mnogi ljudi na Zapadu izgubljeni, nemaju smisao i okreću se povezivanju s mladosti, točnije, svojim unutarnjim djetetom (Jastvom). Netko traži nove ljubavi, netko kupuje motore, netko putuje, a netko se okreće opijatima. Ovo je stanje koje ljudi ne prepoznaju jer ne razumiju unutrašnji proces. Čovjek tada ulazi u srednji dio života i gubi dušu. Ustvari, to je razdoblje u kojem čovjek traži dušu. Dakle, ova knjiga govori kako su mitovi i priče opisali traganje čovjeka za njegovom dušom i njenim pronalaskom.

U njegovoj 38. godini, dogodilo se mnoÅ¡tvo teÅ¡kih vizija koje su dolazile u “neprestanom potoku”. Usporedio ih je sa stijenama koje su mu  padale na glavu. “ÄŒesto sam se morao držati za stol”, prisjećao se, “da se ne raspadnem.”

Da je bio psihijatrijski pacijent, Jungu bi vjerojatno bilo rečeno da ima živčani poremećaj. Ali, kao psihoterapeut, pokuÅ¡ao je sruÅ¡iti zid izmeÄ‘u svog racionalnog jastva i njegove psihe. Jung je oko Å¡est godina radio na tome kako bi spriječio svjesni um da blokira ono Å¡to mu je nesvjesni um želio pokazati. Svaku večer  sat – dva, Jung bi sjedio u uredu s knjigama na drugom katu kuće i zapravo izazvao halucinacije koje je kasnije nazvao “aktivna imaginacija”. Jung je kasnije ta iskustva opisao u knjizi Sjećanja, snovi i razmiÅ¡ljanja.

“Kako bih mogao shvatiti fantazije koje su mi se dogodile. Znao sam da se moram pustiti da padnem u njih. NaÅ¡ao se na mjestu, punog kreativnog bogatstva kao i potencijalne mogućnosti  uruÅ¡avanja sebe, vjerujući da je to granica kojom putuju i luÄ‘aci i veliki umjetnici.”

Jung je sva iskustva bilježio. Prvo zapisujući bilješke u nizu malih crnih časopisa.  Tada je izlagao i analizirao svoje fantazije, pišući u kraljevskom, proročanskom tonu u velikoj crvenoj knjizi. Knjigu je opisao kao neumoljivo psihodelično putovanje kroz vlastiti um, nejasan homerski susret s čudnim ljudima koji se događaju u čudnom sanjanju. Pisao je na njemačkom jeziku, napunio je 205 velikih stranica s razrađenom kaligrafijom i bogato obloženim, zapanjujuće detaljnim slikama.

 Knjiga je bila neka vrsta fantazmičke moralne igre, usmjerena prema Jungovoj želji da je nacrta ili prikaže mapu svojeg unutarnjeg svijeta.

Knjiga govori o Jungu koji se pokušava suočiti s vlastitim demonima  koji su izašli iz njegove sjene. Rezultati su ponižavajući, ponekad neugodni. Jung putuje u zemlju mrtvih, zaljubljuje se u ženu za koju kasnije shvaća da je njegova sestra, koju je pritisnula divovska zmija i, u jednom strašnom trenutku ona pojede jetru malog djeteta. U drugom dijelu knjige, vrag kritizira Junga stvarajući mu osjećaj mržnje, ali i mudrosti.

Jung ovu knjigu nije htio objaviti jer se nije htio suočiti s ismijavanjem znanstvenika. MeÄ‘utim, Jung je bio nedvosmislen: “Sva moja djela, sva moja kreativna aktivnost doÅ¡li  su iz tih početnih fantazija i snova.”

Europa koja se dičila civilizaciom je u to vrijeme skliznula u rat. Ta Europa i znanstvenici su sumnjali u njegovo razmišljanje  i  navikla je napadati bilo koga tko razmišlja drugačije. Junga nije znimala ta maska ljudi gdje je većina skrivala svoja demonska stanja koja su Europljani pretvorili, pretočili u ratove i mržnju. Koliko god to možda većini bilo neprihvatljivo, Jung je bio neugodan jer ga takvi ljudi nisu zanimali. Neki kažu da je možda prekršio utvrđene dužnosti svoje profesije. Tijekom teškog razdoblja kada je počeo pisati Crvenu knjigu, Jung je podnio ostavku na svom položaju u Burghölzliu, gdje se nikad nije vratio. Neki kažu da je to, najvjerojatnije, imalo veze s aferom koju je imao sa sramežljivom Toni Wolff.

Za obitelj, C. G. Junga, nakon njegove smrti, ostavivÅ¡i iza sebe veliku količinu neobjavljenih radova, nastale su velike borbe, gdje se raspravljalo o tome hoće li dopustiti da se neka Jungova privatna pisma objavljuju ili ne. Kad se proÅ¡irena obitelj okupila na godiÅ¡njoj Božićnoj zabavi u Küsnachtu, Jungova djeca nestaju u sobi i raspravljaju o tome Å¡to učiniti s onim Å¡to je ostavio dok su se njegovi unuci igrali u drugoj sobi. “Moj roÄ‘aci, braća i ja, mislili smo da je glupo raspravljati o tim stvarima”, reče Andreas (unuk): “ali kasnije kad su umrli naÅ¡i roditelji, naÅ¡li smo se u situaciji da imamo iste argumente.” Jungovi unuci osjetili su njegovu prisutnost: “Bio je sveprisutan”.

Većina toga je objavljena, ali, kako vidimo, iako su unuci mislili da će imati lakši posao u pogledu objavljivanja, to im nije bilo lako. Kada je Jung umro, nastala je velika oluja, a grom je slomio stablo ispod kojeg je sjedio u vrtu na kamenu mudrosti, simbolički je taj kamen značio kamen spoznaje.

Nikola Žuvela