Kada zavist dominira možemo je sročiti u jednoj rečenici: Ne mogu podnijeti misao da je sretniji s nekom drugom ženom ili muškarcem. Strah od napuštanja i osjećaj nesigurnosti, usko su povezani s nedostatkom unutarnje slobode. Često čujem na savjetovanjima pitanje je li partner sretan s drugom/drugim? To znači: ja ne vrijedim i ne dajem ništa značajnog i zato je otišla/otišao. U razgovorima koje imate s ljudima važnija je forma, a malo sadržaj, pa zato zavist tako lako dominira. Tako često ljudi zavide na nekoj dobroj vezi i potroše mjesece na žaljenje kako sami nemaju veze, a pritom zaboravljaju da su mogli raditi na svojim temeljnim osjećajima tako da ih promatraju. Vremensko ulaganje će donijeti dublje uvide u zavist.

Zaokupljenost samim sobom, s neodvojivim prijateljima kao Å¡to su strah i nada, privlačnost i odbacivanje, najveći su neprijatelji unutarnjeg mira. Ako doista želimo da netko bude sretan, ne možemo insistirati na tome da mu govorimo kako bi to trebao postići. Samo se ego usuÄ‘uje reći: „VaÅ¡a sreća ovisi o mojoj.” Ako nekog volimo ne možemo očekivati da netko radi ono Å¡to mi volimo. To bi značilo da volimo sebe, a ne drugu osobu. Ako možemo jasno misliti, trebali bismo hrabro pokuÅ¡ati odbaciti mentalne slike koje nas muče i opsesivnost koja nas tjera da sanjamo okrutne osvete protiv „prisvajača” na kojeg smo ljubomorni. To su izravne posljedice koje se javljaju jer smo zaboravili naÅ¡ najdublji potencijal za ljubav i mir.

Bilo bi dobro da stvaramo empatiju tako da promatramo kako je zavist ustvari materijal na kojem možemo raditi na sebi tako da uvidimo što nam je taj materijal imao za reći o nama samima. Tako ćemo zaboraviti na uvredu, a s vremenom će nam se zavist i ljubomora činiti poput ružnog sna. Sve je u vježbanju, a nesupjeh možete doživjeti samo ako niste u praksi.

Mnogi kažu da nemaju vremena vježbati i promatrati u ovom slučaju zavist, ali imate vremena kada hodate. To je  meditacija u hodu koja traži našu koncentraciju na hodanje i disanje, a onda i promatranje zavisti. To je jednostavan put, no, ako ga ne želimo, ne možemo se pitati zašto nema ljubavi, ako ne vježbamo i ne vidimo da je ljubav umijeće onda je glupo očekivati rezultate. Točnije, to je sindrom Petra Pana koji ne želi odrasti i vidjeti da je odrasla ljubav prepuna samostalnih aktivnosti u kojima se više ne možete oslanjati na izgovore.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik