Važnost iskustva

Važnost iskustva

[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Svako novo iskustvo i sve što nam se događa nas obogaćuje i naša svijest postaje sve kompleksnija i složenija, a opet jednostavna. Progres i dekadencija uravnotežuju jedna drugu, tako da svaka generacija ima neki svoj problem i može pronaći vlastita rješenja, ali u okviru ove dvije suprotnosti u kojima se događa problem. Probleme vučemo iz prošlosti, ali iz tih iskustava pronalazimo rješenja koja ne mogu biti identična. Ona su rezultat neprestanog prilagođavanja kroz ta dva iskustva stvarnosti.

U religiji i duhovnosti ako imamo procese progresa i dekadencije i oni predstavljaju nužnost života koji ne daje čvrste forme i upravo u tome jest mogućnost promjene. Stoga su svaka religija i svaka filozofija rezultat generacija koje su radile na tom sustavu, a stimulans su dobile od individualaca koji su prodrli u konačno iskustvo. Možemo to zvati prirodnim događanjem duha.  Zato nam puno puta nisu jasni događaji, bilo u svijetu, bilo u duhovnosti jer kada vidimo sjeme nekog ploda, teško da odmah možemo vidjeti kako ono izgleda kada izraste.

Svako iskustvo je teško prenijeti riječima. Recimo, oni koji imaju dugogodišnje iskustvo meditacije,  teško nekome mogu prenijeti to iskustvo jer onaj tko ne meditira, ne može shvatiti proces meditacije i to je ono čega većina nije svjesna. Isto tako, nitko ne govori o tome da se čovjeku dok meditira može pojačati emocionana osjetljivost za nekoliko puta. Primjerice, strast, emocionalnost i preosjetljivost su procesi koje većina ne zamjećuje i zbog toga je put traženja sebe izazovan, ali nekada i nerazumljiv, kako za druge, tako i za onoga tko se nalazi u tom stanju. Zato je bespredmetno govoriti o iskustvu. Budha je izbjegavao govoriti o konačnoj stvarnosti jer to mnoge zbunilo u prošlosti, time stvaramo u sebi nadređenu osobu (autoritet) u kojoj mi  postajemo nesavršeni i inferiorni što stvara veliki problem u traženju samoga sebe. Zato je važna praktičnost onoga što živimo i radimo bilo u duhovnosti, bilo u odnosu koji se sastoji od onoga što partner može a što ne može i na tim temeljima zasnivaju odnos. Mnogi u odnosu nemaju pravih iskustava dugotrajnosti odnosa i ne mogu shvatiti što znači praktičnost ili osjetilna funkcija kod Junga, u astrologiji zemljana funkcija.

Tako je i u objašnjenju nekih činjenica, nekome ovakav način izražavanja može biti glup, nekome kompliciran, a nekome može odgovarati. Stoga je bitno govoriti što jasnije i sa što manje implikacija koje mogu stvoriti nadzemaljske predodžbe koje su stvar iskustva, ali ne i rasprave. Svatko tko ima jak ego teško može osjetiti tu dimenziju jer ona je sve samo ne Ja. Dakle, kada napuštamo ego, otvara nam se prava mogućnost promjene, dok kod većine nema rasta, pa preostaje forma koja stvara dekadenciju. Tako je i sa religijom. Ako nije živa, postaje forma kao i država koja danas nema nikakvu funkciju osim stvaranaj totalitarnog sistema u kojem i novac koji zaradite smatra da ima pravo upravljati njime do te granice da po novim zakonom želi i tringl koji ostavljate konobaru oporezivati. Čak i najbolja hrana ako je ostavimo dugo na stolu postaje otrov. Tako je i s učenjima. Mogu biti odlična, ali nakon nekog vremena mogu postati otrov. Primjerice, budizam ima preko 260 zakona što smije redovnik, a što ne smije. U današnjem vremenu takav pristup postaje neupotrebljiv.

To je zakon razvitka i zato je Budha rekao da će budizam izgubiti svoju snagu promjene nakon 500. godina postojanja, ali to se može primijeniti na sve religije gdje je kod nas samo 12 posto aktivnih vjernika koji posjećuju Crkvu. Stoga, neko učenje ili tehnika može biti najbolja, ali nama ne mora odgovarati odnosno svako učenje mora prolaziti kroz fazu progresa i dekadencije i iz tog porocesa izvlačiti iskustvo. To je put koji bi inače trebali slijediti ukoliko želimo slijediti sebe.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net

korice- Nikola3[1]žuvela_korice_2013katalog-samozavaravanja-cover1cm1

By |2023-01-29T09:42:51+02:0029 siječnja, 2023|Dnevni horoskop, ÄŒlanci|Komentari isključeni za Važnost iskustva

Share This Story, Choose Your Platform!

About the Author:

Rodjen sam 1975. godine u Zagrebu. Nakon srednje škole upisujem Filozofski fakultet kojeg završavam 2000. godine. Od 1992. godine bavim se meditacijom, studiranjem Zapadne i Isto?ne filozofije, psihologije, te na tu temu završavam doktorski studij, objavljujem knjige i znanstvene radove. Zapadnom astrologijom se bavim od 1997. godine do 1999.g., a nakon toga završavam studij jyotisha 2000.g. O jyotishu objavljujem mnoge ?lanke ( Multikulturalni casopis, Grombol, Sensa, Cosmopolitan). Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podu?avam tehnike meditacije. Takodjer, održavam sljede?e radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o  odnosima i samopouzdanju kao i individualna savjetovanja na temelju Jungove psihologije za one koji imaju poteškosca u braku. Završio sam doktorski studij, smjer filozofije na temu filozofije i nesvjesnog. Tako?er, objavio sam knjige: Jyotish i djelovanje Shanija, Nesvjesno u filozofiji Istoka i Zapada, Budjenje, Jedan muškarac i jedna žena, Katalog samozavaravanja, Muškarac i žena u procjepu, O ljubavi. Dvadeset pet godina rada s klijentima i petnaest tisuca savjetovanja daje vam mogucnost da se bolje upoznate sa svojim projekcija kroz moju praksu..
Go to Top