Patanjali, prvi komentator joge, vjerovao je da je bit joge zaustaviti mentalne obrtaje (chitta-vrtti) u našem umu. Metalni vrtlozi predstavljaju nesvjesne sadržaje koji stalno utječu na našu percepciju stvarnosti. To je kao da gledamo stvarnost kroz čašu vode, odnosno ne možemo dobro vidjeti stvarnost u kojoj živimo. U psihologiji te mentalne rotacije nazivamo autonomnim kompleksima. Sve dok postoje mentalni obrtaj koje proizlaze iz takozvanih klica u yogi vasana, arhetipova, planeta), postoji želja za djelovanjem i djelovanjem. Kada kroz jogu spalimo vasane ili planetarne akcije koje stvaraju lažni ego (ahamkara), tada dolazi do prosvjetljenja. Jyotish kao svjetlost stvaranja pokazuje nam kako se usmjeriti na taj put, budući da postoje različiti smjerovi za postizanje tog ideala: karma joga, bhakti joga, raća joga i drugi.
Vasane, nesvjesne klice ili planeti šalju u naš svakodnevni život ono što smo u njima pohranili. Patanā’ali ovom problemu ne pristupa teoretski, već nas usmjerava na praksu. Budući da mi na Zapadu stvarnost percipiramo intelektualno, tj. kroz teoriju, ne moramo se odreći tog svojstva, ono što je identično za Junga i Patanjalija jest da intelektualno znanje nije dovoljno, već da je potrebno da čovjek postane emocionalno svjestan, jer se samo na taj način može aktivirati naša volja i mogućnost promjene. U Yogasutrama, Pataūāli tvrdi da klese (ograničenja svijesti koja uzrokuju bol) proizlaze iz vasana, a to su egoizam, sjećanja na užitke, sjećanja na bol, neznanje i strah od smrti. Jung tvrdi da svijest projicira arhetipove (vasane) na stvarnost, drugim riječima, ono što nazivamo stvarnošću su projekcije naše nesvjesne, a zbog pogrešne percepcije stvarnosti nastaje bol.
Karma i nesvjesno
Stvaranje karme donosi mentalne vrtloge ili opsesiju našim svakodnevnim kompleksima. Joga vjeruje da se ovaj problem može prevladati osmostrukim putem joge tako da se nove akcije ne gomilaju u nesvjesnom ili u vasanama. Patašali je usmjeren na spaljivanje nesvjesnog (vasana) i iskustava koja stvaraju pogrešnu percepciju stvarnosti. Takvo vrhunsko iskustvo Patanjali naziva nirbidja samadhi, tj. samadhi (prosvjetljenje) bez klica. Ono što nijedan od autora ne objašnjava jest zašto smo uhvaćeni u toj nesvjesnoj struji koja gotovo automatski tjera ljude da ponovno proživljavaju iskustva iz prošlosti. Jedan od odgovora s kojim se moramo zadovoljiti jest da ljudi razvijaju mentalnu, emocionalnu i fizičku razinu postojanja kroz analizu snova, tj. koliko su se oslobodili utjecaja nesvjesnog u takvoj situaciji, ali kako iz nje izaći. Stoga je činjenica da smo prisiljeni transformirati se, ali da bi se taj put skratio, potrebno je provesti dijagnostiku, odnosno vidjeti što treba učiniti u ovom sadašnjem životu kako bi se smanjila patnja. Kroz povijest mnogi su krivo protumačili transformaciju, pa su bježali u asketizam. Ašrami i samostani postali su domovi mnogima koji su pobjegli od života, gdje se zaboravlja da ako su nam misli u svjetovni, onda je takvo povlačenje bijeg od problema. Često u ašramima i samostanima možemo pronaći ljude koji su mentalno razvijeni, ali emocionalno pate od neuroze ili depresije. Stoga je važno ispraviti povijesnu nepravdu, gdje se umjetno pretpostavlja da se duhovni život odvija u crkvama i samostanima, a da svjetovni život ima malo veze s duhovnošću (sveti Augustin je rekao: “Ljubi Boga i čini što hoćeš”).
Tri razine razvoja
U jyotishu možete vidjeti kroz što osoba mora proći u ovom životu i kakva su bila njezina iskustva u prošlosti. Također, ono što se naziva karma zapravo je zadatak kroz koji razvijamo sve razine postojanja. S druge strane, sve dok postoje klice (vasane, arhetipovi, planeti) postoji želja za djelovanjem i djelovanjem. Kada svijest isprazni svoje spremnike i shvati da su planeti aspekti njezine osobnosti, tada dolazi do oslobođenja. Naime, ako imamo sedam planeta i sedam čakri, to znači da postoji sedam stanja svijesti kroz koja duša putuje i razvija se na svom putu prema božanskom, odnosno kroz tih sedam razina razvijamo mentalnu, emocionalnu i fizičku razinu postojanja. To znači da osoba ne može sva iskustva dobiti meditacijom i svetim spisima, već je potrebno proći kroz različita materijalna, emocionalna i mentalna iskustva. Svako razdoblje u jyotišu označava određenu čakru, a to znači određenu radnju koja vodi do osvještavanja spomenutih aspekata osobnosti. Na primjer, ako je Mangal (Mars) u desetoj kući, tada će osoba kroz rad naučiti razvijati i usmjeravati volju, odnosno osvijestit će iskustva vezana uz treću čakru. Budući da je Mangal u desetoj kući, koja je Shanijeva (prva kuća-zemlja), ta će osoba razviti i materijalnu razinu postojanja. Kao što vidimo, nemoguće je ostvariti jednu razinu postojanja u jednom životu. Međutim, potrebno je mnogo života da se razvije živčani sustav i otvore svi energetski kanali, od kojih su spomenutih sedam najvažniji. Primiti takvo iskustvo u ovom stanju značilo bi izložiti se ludilu. Stoga postoji tanka linija između ludila i genijalnosti. Na primjer, shizofreničar u ludnici ponavljao je “Svijet je slika i predodžba”, Schopenhauer je uočio isto iskustvo u kolektivnom sadržaju i napisao knjigu “Svijet kao volja i predodžba”. Jedan je prerano nešto shvatio i nije znao što odgovoriti, dok je drugi bio spreman primiti iskustvo. Mnogi ljudi vjeruju da sami stvaraju svoje misli, ali one dolaze iz nesvjesnih sadržaja (planeta), iz naših iskustava iz prošlih života. Također, kroz jyotish možemo vidjeti što osoba treba razviti. Na primjer, osoba rođena u Raku sigurno će razviti emocionalni život u ovom životu, što znači da bi, uzimajući u obzir druga zviježđa, trebala razviti bhakti jogu, odnosno predanost. Kroz takvu raznolikost iskustava i raznolikost osobnog iskustva, filozofski tekstovi, poput Patanjalijevih Yogasutri, postaju jasniji i bliži našem iskustvu stvarnosti. Duhovnost nije nešto što je daleko, neshvatljivo i neprimjenjivo u svakodnevnom životu, ona ispunjava svaku našu misao, bila ona pozitivna ili negativna, a korak prema tom znanju postaje stvarnost u kojoj se oslobađamo kolektivne krivnje. Stoga, jyotish predstavlja svjetlo kojim osvjetljavamo sebe i dobivamo jasniji uvid u negativne događaje koji uzrokuju osjećaj krivnje i neprihvaćanja sebe. Kao civilizacija koja potiskuje emocije i racionalno ih stavlja ispred emocija, što je jači osjećaj vlastitog neprihvaćanja, potrebno je ozbiljnije sagledati ovaj problem ako želimo postići stvarne odnose i osobnu sreću.
Iz knjige Jyotish i djelovanje Shanija – Nikola Žuvela
