Kriza od pojedinca zahtijeva redefiniranje životnih principa. Onaj tko poznaje psihološke procese zna da je uzrok krize to što ljudi očajnički traže uzrok u vanjskim čimbenicima i ne vide da nestabilnost dolazi od zaobilaženja unutrašnjosti. Tek kada patnja postane neizdrživa, kriza izbija na površinu. Dakle, kriza je često posljedica dugotrajnog izbjegavanja patnje.

Naše Ja ako mu ne obraćamo pažnju, ponaša se autonomno i pokazuje svoju lošu stranu.

Bolest je psihološki problem ili odbačeno Ja koje postaje bolesno tkivo, točnije, autoimune bolesti, kronični umor, upale nisu samo biološki problemi, nego simbolički izrazi unutarnjeg sukoba svjesnog i nesvjesnog. Tko ne sluša dušu, počinje kroz bolest slušati tijelo. Konzumerizam i poslušnost tihi su ubojica onih koji su zaspali koji nisu svjesni da su utopljeni u strahu ili sustavu ovaca, moćan i dobro postavljen mehanizam koji savršeno funkcionira u lažnoj predstavu stvarnosti.

Kriza je inicijacija u proces individuacije ili odrastanja, alkemičari to nazivaju nigredo ili raspad starog kako bi se rodilo novo, put do albeda, stanja spajanja suprotnosti. Put nije linearan, odnosno mnogi se zaustave na albedu postanu kvazi duhovni, navodno pročišćeni, ali još uvijek u bijegu od Sjene. Prava individuacija zahtijeva povratak u svijet, ne bijeg u transcendenciju.

Kriza, bila kolektivna kao danas ili individualna, dar je za putnike, za neoprezne je pakao gdje narcizam i hedonizam vode ljude u vlastitu propast.Kao da ego, osjetivši da gubi tlo pod nogama još jače grize druge. Zato kriza često izgleda kao eksplozija sebičnosti, pomiješana s bijesom, a onda i bijegom u užitak.

Pitanje nije kako pobijediti krizu, nego što u meni umire i što se rađa. Površnost nije samo nedostatak dubine ona je aktivna obrana od dubine jer dubina boli. Dubina zahtijeva smrt starog, a ljudi se boje smrti ega. Zato je površnost tako privlačna, obećava život bez umiranja. Onaj koji je spreman umrijeti prije smrti taj će se roditi, a onaj koji to odbija živjet će mrtav jer ne živimo u hermetičkom zatvorenom sustavu koji bi mogao ograničiti život i njegov prirodni tjek rasta.

Nikola Žuvela