Å to je kriza?

Kriza je psihička kriza koja od pojedinca traži redefiniranje životnih principa, a ona nema nikakve veze sa stvarnom krizom. No tko poznaje psihičke procese zna da je uzrok krize to što ljudi očajnički traže uzrok u vanjskim čimbenicima a ne vide da sve nestabilnosti dolaze od zamračivanja pogleda prema unutrašnjosti.

Naše Jastvo ili pravo Ja ako ne obraćamo na njega pažnju ponaša se autonomno te pokazuje svoju dobru i lošu stranu. On se sakriva u vanjskim promjenama a mi, kada mislimo da smo ga uhvatili bilo položajem ili kada riješimo neku životnu situaciju, Jastvo se povuče a naša napuhanost u kojoj smo na trenutak mislili da smo jaki ili da smo božanstveni pokaže nam koliko smo se poistovjetili s ovim obrascem.

Zapadna civilizacija pomislila je kako je superiorna, ali napuhani ego se ispuhao i ostao je samo strah, ostalo nije ni posjedovala jer se ona zasniva na novcu, a to znači da ljudi zasnivaju odnose na otuđenosti. Zapadnjak kad započinje vetu već razmišlja što je tvoje, a što moje.

Bolest je psihički problem ili odbačeno Jastvo koje postaje bolesno tkivo. Koliko ćemo još godina kažnjavati sebe i buduće generacije samo zato jer bježimo od unutrašnjih činjenica koje su toliko snažne i moćne i svojim mehanizmima čovjeka dovode u ravnotežu, ali ta LIJENA NEČUJNA POVRŠNOST POSTALA JE NAŠA BOLEST. Današnji konzumerizam i poslušnost tihi je ubojica uspavanih koji nisu svjesni da su strahom potopljeni u novoj ili staroj religiji koja se javlja samo kao varijacija, a sastoji se od uvijek dobro uhodanog sustava ovaca i vukova. Kakav moćan i jako dobar uhodan mehanizam koji i danas funkcionira savršeno. Kriza je inicijacija u proces individuacije ili odrastanja, alkemičari je zovu nigredo ili raspadanje starog kako bi se rodilo novo, put do albeda, stanja spajanja suprotnosti. Kriza bilo kolektivna kao danas ili individualna za putnike je dar, za neosvještene pakao u kojem umire narcizam i hedonizam.

Nikola Žuvela