Ljudi često ignoriraju brojne obrasce i upozorenja koja se javljaju tijekom veze i ne obraćaju pažnju n posljedice.
Primjerice, jedna klijentica s kojom sam radio na njenim obrascima, nakon nekog vremena se zaljubila, na početku sve se događalo kao na filmu. Međutim, na drugom spoju je počela postavljati konkretna pitanja o njegovom životu, ali njegovi odgovori bili su nejasni i općeniti. Poučena starim iskustvima i prepoznajući slične odgovore iz prošlih veza, otkrila je njegov avanturistički obrazac, te kako se iza svojih lijepih riječi krije sindrom Petra Pana na kojem smo radili na terapiji. Međutim, ono što je u ovoj priči važnije nije toliko taj partner, već osjećaj koji je došao iza njega, a to je osjećaj razočaranja. On je došao jer je stari um ili povreda, odnosno stara njena osobnost koja se zaljubljivala u Petar -Panovski obrazac ili idealizirani pogled na vezu koja u sebi nosi traumu gubitka ljubavi u djetinjstvu. U ovom slučaju, bilo joj je teško shvatiti da je ovim izborom partnera i ona bila naivna pod utjecajem mitološkog dojma i vlastite povrede, da je ljubav nešto što se događa s dubljim smislom za psihu, zaboravljajući da je ona umjetnost, te da je važno koliko u tom procesu shvaćamo da smo u spoznajnom procesu. Iako je naučila prepoznavati obrasce, nije mislila da je taj proces toliko dubok, da je potrebno promijeniti način života i vidjeti kako je u mnogim aspektima života potrebno promatrati mnoge obrasce po kojima se živi, tj. da je ljubav proces napuštanja ustaljenih priča o vezama i prevladavanja ega. Upala je u mitološku priču o raju u kojem je muškarac Spasitelj. Napuštanje mita donosi neizvjesnost, promjenu, a to je put u nepoznato, a moji prijatelji tamo ne idu, zašto bi se upustila u tu avanturu, čest je glas koji se čuje iznutra: „Ako odem, znam da me nitko neće pohvaliti, a ako uspijem pronaći ljubav, znat ćemo samo ja i moj partner. To je strepnja ili izlazak iz društvenih predodžbi o vezama i zato ljudi ne traže dalje bit i ostaju na stereotipnim rješenjima i odgovorima o vezama.
Zato zahtjevnije knjige o vezama ne prolaze dobro. Primjerice, C.G. Jung, psihoterapeut, rekao je: “Znam da moje knjige neće biti čitane, pa mogu pisati slobodno i otvoreno.” Prije nekoliko godina pitao sam izdavača koliko je Jungovih knjiga prodao, rekao mi je jednu, a inače prodaje duhovnu literaturu. Jung govori o vezama, ali govori o onome što dolazi nakon veze, što je prekid veze izazvao u nama. Proces buđenja traži od svih da preispitaju svoje emocije. Ako otkrijemo da je partner lažov, negdje mi je bilo zgodno u prošlosti obmanjivati sebe jer je on hranio neku lažnu sliku mene. Svima je potrebna ta laž, ali potrebno je vidjeti kada ta laž postaje otrovna i opasna, a većina to ne može. Zato ekonomske krize i ratovi nanose kolektivne udarce ljudima, kada ljudi odustaju od suočavanja sa sobom. Jung je rekao da neprepoznavanje Animusa ili podsvijesti ili autoriteta može odnijeti milijune života, ako se njegovo djelovanje u psihi ne ostvari.
Spomenuta osoba, nakon nekoliko mjeseci, dopustila si je drugačijeg partnera koji joj posvećuje pažnju, morala se odmaknuti od boli i dala si priliku da iskusi stvarnu ljubav. Imala je dovoljno snage na terapiji da prođe kroz svoje veze i razotkrije sebe i svoje laži o partnerima koji su dominantni jer s njima više nije mogla ostvariti vezu. Sve što je doživjela u prošlosti u odnosu zapravo je obrazac očekivanih poznatih emocija, to je bio njezin način poznanstva koji ju je vratio starim obrascima. To je prilagođeni program za svaku osobu kroz koji ona točno razumije čega se najviše boji i osvještava o onome što je neizraženo kao potencijal. Ta potencija je ono što odbija biti shvaćeno, ali je zapravo zlato koje se odbacuje, poput lopoča koji raste iz blata.
Spomenuti primjer govori o zaljubljivanju u ideju sposobnog muškarca Spasitelja od kojeg se očekuje ljubav dok je on emocionalno slab i ne zna se nositi s osjećajima, te kroz lijepe riječi i moć pokušava sakriti svoju emocionalnu nesposobnost voljenja.
Nikola Žuvela
