Objasnit ću primjer odnosa i projekcije očekivanja koja ne razumijemo kada se susrećemo sa zaljubljenostima.
Sudbina se često igra šaputljivim igrama na književnim izložbama. Tamo je Lea upoznala Dejana, i između redova neuspješnih romana, osjetila prvi trn kemije, tihi prasak zaljubljenosti koji obećava nešto više od svakodnevice. Dejan, čovjek čije su riječi o ljubavi bile ljepše od njegove sreće u njoj, bio je vezan za Irenu. Njihova kratka romansa bila je kao jetna avantura: žustra, strastvena i brzo prolazna.
Onda je u život Lee ušao Borna. On je bio zvuk čvrstih koraka, alfa mužjak čiji je život bio podignut na pijedestal uspjeha. Svojom postojanošću, poput plime koja neprestano udara o obalu, osvojio je Leu. Zajedno su sagradili savršenu sliku života: veliki stan, sigurnost braka. Ali život, poput rijeke, uvijek nađe put do starog korita, i kolotečina je na njegovom dnu nataložila mulj nezadovoljstva.
Susret s Dejanom probudio je u Lei ono što je dugo spavalo: arhetip ljubavnika. On joj je donio romantiku, vjetar slobode koji je potresao temelje njenog urednog svijeta. Rodila se unutarnja borba: između muškarca koji joj pruža krov nad glavom i onoga koji joj je podario nebo puno zvijezda. U tajnosti, koja je rasla kao sjena u sumrak, Lea se predala toj vrtložnoj ljubavi. Borna, česti putnik, nije osjećao miris izdaje, a Dejan je svoju Irenu, žrtvu tragične ljubavi, uvjerio da mu je samoća neophodna za stvaranje. Ona je, ne znajući, njegovala svoju ovisnost o nesreći.
Ali alfa mužjak ima radar za prijetnje svom statusu. Bornu nije toliko ranila izdaja koliko uvreda na njegovu dominantnu prirodu. Činjenica da je drugi muškarac mogao biti “bolji” zapalila je fitilj njegova osvetničkog plana. Za njega, ljubav je bila sveti grijeh natjecanja. Nakon olujnog prekida, Dejan se vratio Ireni, nudeći joj ponovni početak. Borna, poput majstora šaha, panirao svoje poteze. Približio se Ireni, iskoristivši njen arhetip žrtve za kratku, strastvenu, ali emotivno praznu vezu.  Konačni potez bio je remek-djelo triksterske (arhetip lukavca i lopova) manipulacije. Pod izlikom razvoda, Borna je susreo Leu. Glumio je slomljenog muškarca, sijao sjeme krivnje u plodno tlo njezine submisivne duše. Trenutak strasti nakon toga bio je proračunati udarac. Zatim je otišao do Dejana, razotkrio sve i potaknuo lanac ljubomore i optužbi. Dejan, ranjen, pozvao je Leu i optužio je za izdaju. Okrenuo se Ireni, napokon otvarajući srce, skidajući oklop emocionalne nedodirljivosti. Ali u tom trenutku nestala je magija. Ireni je kemija nestala jer je Dejan izgubio auru zabranjenog, tragičnog junaka, figuru koja ju je hranila. Ona je otišla, vjerna svojoj nesvjesnoj potrebi za nesrećom. Lea se, ostavljena sama sa sjenom propale ljubavi, vratila Borni. Nije to bila ljubav, već priznanje poraza. Ona je tražila roditeljski oslonac, a on je trebao dokazati svoju superiornost. Natjecanje je završeno. On je pobjednik.
I tako su svi nastavili živjeti u svijetu svojih sjena. Lea je svoju slabost preobrazila u predodžbu više sile koja je razdvojila njenu idealnu ljubav. Dejan je vjerovao u tu nesretnu sudbinu, jer je to bila utjeha manje bolna od istine. A Borna je ostao alfa mužjak, čija je sveta relikvija bila pobjeda, a ne ljubav.
I svaki je nastavio svoj ples sa sjenom koju je najviše volio: Lea sa sigurnošću, Irena s tragedijom, Borna s pobjedom, a Dejan s idejom ljubavi koja je uvijek bila ljepša u knjigama nego u životu.

 Lea traga za očevom sigurnošću i majčinom slobodom. Lea je zatečena između dva arhetipa koja projicira na muškarce. Prvi je muškarac hranitelj tzv. Provider. Ovaj arhetip pruža stabilnost, sigurnost i društveno prihvatljiv život. Lea to pronalazi u Borni. On je alfa mužjak, rješava praktične stvari, što joj daje osjećaj zaštićenosti. Drugi je ljubavnik tzv. arhetip Lover. Ovaj arhetip predstavlja strast, duhovnost, slobodu od pravila i emocionalnu povezanost. Lea to pronalazi u Dejanu. On budi njen dio koji je suprimiran u stabilnom, ali predvidivom braku.
Nesvjesni motiv je u tome da je Lea submisivna i traži roditeljsku figuru. Nema osjećaj da može sama donositi odluke. Zato joj je Borna, koji preuzima kontrolu, privlačan na jednom nivou. Međutim, to je istovremeno i ograničavajuće. Njen povratak Borni na kraju nije trijumf ljubavi, već predaja nesvjesnom strahu od odgovornosti za vlastiti život. Ona bira sigurnost roditeljske figure, iako je nesretna, jer je to “njen maksimum”.
Nesvjesni motiv za Bornu jest da ljubav nije emocija, već natjecanje. Njegova svrha je dokazati da je “bolji” od svih drugih muškaraca. Kada Lea ode, njega ne povređuje gubitak ljubavi, već povređuje ego jer je izgubio status pobjednika. Njegov postupak nakon prevare je hladnokrvno osmišljen plan koji koristi psihologiju protiv svih. Prema Ireni glumi “shrvanoğ muškarca” da bi je privukao, jer instinktivno zna da će se ona vezati za tragediju. Seks s Irenom nije bio zbog strasti, već kao taktički potez u njegovom planu da povredi Dejana i, posredno, Leu. Koristi osjećaj krivice kao jako snažan arhetip, a zatim i povratak strasti kao način da je ponovo privuče i kontrolira. Otišao je do njega ne iz bijesa, već kao strateg. Želio je da Dejan reagira emocionalno i prekine vezu s Leom, čime Borna ponovo postaje jedini “pobjednik” u ovoj igri.
Cilj je bio pokazati da vrijedi više. Njemu je bitnije da pobjedi nego da bude sretan. Svima troje je pokazao da njihovi zahtjevi za ljubav ne postoje, to je fejk ljubav koja se skriva iza djetinjeg i neodgovornog stava. Borna kao predator nesvjesno razotkriva njihovo stvarno stanje nemogućnosti voljenja.
Dominantni arhetip cijele ljubavne priče je tragični Ljubavnik – Umjetnik ili Dejan.
Dejan piše neuspješne knjige o vezama, što je važan detalj. On idealizira ljubav, ali je ne može živjeti na autentičan način. On je misteriozan i nedodirljiv jer se boji prave emocionalne bliskosti i ranjivosti. Njegova veza s Irenom funkcionira dokle god je ona tragična i dokle god on može da drži distancu. Kĺjučni trenutak je kada se, nakon Ireninog povratka, počne otvarati i postaje emotivno dostupan, on prestaje igrati ulogu Tragičnog Ljubavnika. Time uništava projekciju koju je Irena imala projicirano na njega. On više nije taj nedostižni, tajanstveni muškarac, već običan čovjek. Za Irenu, koja je zavisna od dinamike tragične ljubavi, to je smrtonosno za vezu.
Irena je arhetip Žrtve, ili Princeza u nevolji.
Nesvjesni motiv jest taj da Irena ustvari nije zaljubljena u Dejana, već u ideju patnje. Ona opravdava njegov zahtjev za samoćom jer joj to odgovara. To joj omogućava da bude u vezi, a da zapravo nikada ne bude zaista bliska i ranjiva. Ona ne želi sretnu vezu; želi dramu gdje je ona žrtva koja čeka svog princa. Kada Dejan postane dostupan i normalan, kemija nestaje jer nestaje drama koja joj je bila potrebna.
Ova priča prikazuje kako četvero ljudi nije stupilo u autentične odnose. Umjesto toga, svako je tražio u drugome osobu koja će ispuniti njihov nesvjesni psihološki obrazac.
Lea i Borna: Odnos zavisnosti i kontrole. Lea je zavisna od Borne koji kontrolira.
Lea i Dejan: Odnos bijega od stvarnosti. To je bila iluzija strasti koja je, zapravo, bijeg od problema u njenom braku.
Dejan i Irena: Odnos komešanja u patnji. Oboje su bježali od prave intimnosti kroz igranje uloga u tragičnoj ljubavi.

Nikola Žuvela