Žena nesvjesno nosi u sebi nesvjesnog muškarca. To je takozvani Animus i znači razum ili duh. Kod muškaraca Anima ili njegova ženska strana predstavlja majčin Eros, a Animus očev logos. Zato žene često traže očinsku ulogu u muškarcu, a muškarci majčinsku ulogu u ženi.
U pravilu je Eros kod muškaraca manje razvijen nego logos kod žena. Kod žene je Eros izraz njezine prave prirode, dok njezin logos predstavlja neugodan osjećaj koji je potiče na žaljenje. U obitelji i među prijateljima nesvjesni logos uzrokuje nesporazume i svađe, jer se logos sastoji od sudova, a ne od razmišljanja. Stoga će nesvjesna žena više suditi, a manje razmišljati. Ako bismo definirali Animus sudove, pod njima podrazumijevamo pretpostavke koje smatramo istinitima. Na primjer, krug žena koje nisu svjesne logosa reći će da je muškarac slabić, a to je djelovanje nesvjesnog logosa ili Animusa, koji u svađama s muškarcem ne dopušta ženi da razmišlja već donosi sudove. Naravno, muškarci mogu raspravljati i na ženski način kada su opsjednuti Animom, tada izražavaju osjećaje poniženja prema ženama, kroz opsesiju seksom, koju zatim pretvaraju u pogrdno vrijeđanje.
Kada ženu opsjeda njen Animus, njen otac djeluje kroz njega. Koliko god prijateljski bio njen Eros, kada je opsjednuta ovom figurom, nikakva zemaljska logika je neće uzemljiti, dok se muškarac, kada ga opsjeda njegova negativna Anima, okreće nekontroliranim histeričnim emocijama punim straha od Anime i pretvara ih u nasilje.
Odnos između muškarca i žene u susretu s Animusom i Animom je emotivan i pripada kolektivnom iskustvu naših predaka. U susretu Anime i Animusa, afekti se bude, postajemo instinktivni i gubi se naša individualnost.
Logika ne postoji u vezama. Muškarčev susret s emocijama doživljava kao opsesiju koja je zasjenjena sentimentalnošću, dok se kod žene pokazuje kroz pogrešne zaključke. To znači da veza više vodi prema rezanju odnosa između dvoje ljudi, a manje prema spajanju. Kod žena i muškaraca uvijek postoji obiteljska opsesija gdje se vjeruje samo mamama i tatama.
Tek kada partneri skupe snage i izađu iz ovih projekcija mogu započeti ne samo odnos s partnerom već odnos sa svijetom. Ljudi imaju strah od svijeta, a onda i od partnerstva jer se često svijet, a onda i partner ne ponašaju u očekivanim obrascima što većinu ljudi izbacuje iz kontrole i takve pojedince onda ljudi isključuju iz svijeta. Potrebno je dobro poznavati sebe i razlikovati emocije a onda i ljude koji su sposobni za složeniju interakciju kako bi prihvaćali stvarne osobe i ono što je stvarno u svijeta.
Nikola Žuvela
