Patnja nema početak, ali je sastavni dio iskustva živih bića od vremena bez početka.  Činjenica je da se ljudi često pretvaraju da pomažu jedni drugima. Nije inteligencija ta koja nas štiti od temeljne nestalnosti i kompetitivnosti koja prožima ljudsku prirodu. Intelektualci, naime, manje pomažu od ljudi za koje kažemo da su primitivni.
Drugi aspekti patnje dolaze iz nas samih, a ono što nas najviše uznemirava je unutarnji neprijatelj – naš vlastiti um. Naše misli, osjećaji, stavovi i percepcije neprestano se mijenjaju. Prelazimo iz stanja ponosa u žaljenje, iz radosti u tugu, iz mržnje u ljubav, i to u sekundi. Kako vrijeme prolazi, naš pogled na stvari se mijenja tako da na nešto staro gledamo na potpuno novi način. Međutim, kada smo uhvaćeni u nemir misli i osjećaja, osjećamo se zbunjeno i nemoćni da donosimo odluke. Zanima nas dobitak ili gubitak, dobar ili loš. Takva nemogućnost donošenja odluka baca nas u zbunjeno, nemirno stanje uma.
Mi se, kao civilizacija, ne možemo promijeniti ako meditacijom i stilom života ne stvorimo smiren um koji može vidjeti odakle problem dolazi. Zato je važno na probleme gledati iz vlastitih projekcija jer se tu krije odgovor, a ne izvana, bez obzira na okruženje i odnose među ljudima.

Nikola Žuvela

Narudžba knjiga:Â nikola@vedski-jyotish.net