Psihoanaliza je često u pravu kada traži problem u roditeljima, a neke psihološke tehnike i u precima. U mnogim slučajevima psihoanaliza može pomoći. Međutim, oni koji su se bavili jyotisom ili sličnim tehnikama, a poznaju i psihoanalizu, razumiju da su problemi ponekad puno dublji od onoga što psihoanaliza tumači. Zato je Jung rekao da je potrebno čak nekoliko života da postanemo svjesni velike većine arhetipova koji čine Sebstvo ili atmana.
Stoga se mnogi psihoterapeuti koji se svjesno ili nesvjesno bave osvještavanjem nesvjesnog susreću s poteškoćama da im kod nekih ljudi izmiče mogućnost buđenja upravo tih elemenata – dubljih slojeva naše osobnosti. U tim dubljim dijelovima kriju se i karmički obrasci, karmička nerazumijevanja Sebe gdje je nekakva zlokobna situacija koja nam se dogodi potaknula buđenje nekih dijelova naše osobnosti koji su ostali skriveni.
Neki ljudi koji su radili na sebi, nisu razumjeli neke događaje koji su bili nelogični, a zapravo su svojim čišćenjem probudili dublje slojeve sebe koje nisu mogli prihvatiti. Na primjer, biti autoritet samome sebi je veća integracija Sebstva jer u tom trenutku više ne projiciramo ljubav na način na da smo ovisni, već razumijemo da smo mi davatelji ljubavi. Upravo integracija Anime i Animusa, muškog i ženskog, uzrokuje mnoge zavrzlame i ljubavne nesporazume koji su teško premostivi čak i u psihoanalizi, zbog čega je put samospoznaje puno duži od prosječnog trajanja psihoanalitičkog procesa. Slojevi nesvjesnog Tibetanska knjiga ga dijeli na tri dijela, a ono čime se psihoanaliza bavi samo prvim slojem, ostali ostaju netaknuti, zato je iscjeljivanje dugotrajniji proces i od nas zahtijeva mnogo veću integraciju i posvećenost. Karmički obrasci djeluju samo ako zaboravimo na svoje Ja. Tibetanska knjiga mrtvih govori o kolektivnom nesvjesnom koje je usmjereno na samorazvoj. Ovaj dio psihe je potisnut i zaboravljen i pojavljuje se kroz epidemije, ekonomske krize, ratove i prirodne katastrofe, a u trenutku smrti kroz projekcije straha, koji tjera dušu u novu inkarnaciju jer ne razumije proces samorazvoja. Ljudi se ponašaju tako da ne priznaju ovaj proces iako mnogi snovi ukazuju na stvarnost tog procesa. Psihoterapija je dobra jer pokazuje da je taj proces stvaran i da rad sa smislom postaje manifestirana stvarnost. To je dubok proces i doista je luksuz ne baviti se njime, jer rijetki shvaćaju posljedice vanjskih nesretnih događaja kao manifestaciju unutarnjeg izbjegavanja procesa samoprihvaćanja. Kao što je Hipokrat rekao: ozdravljenje čovjeka ovisi o tome koliko je spreman odbaciti svoju prtljagu.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
