U jyotishu postoji kuća dharme, ali i adharme. Dakle, put koji ruši dharmu da bi  se postigao cilj. Agore  smatraju kao praktikante adharme iako oni to ne misle. Dozvoljeni su im seks i alkohol, ali samo u ritualne svrhe. U našoj Zapadnoj civilizaciji, barem kada govorimo o dobu prije 1300 godina, kada je nastupilo nasljevanje Europe,  nisu postojali takvu kutovi, osim u staroj Grčkoj pod imenom dionizijski kultovi, a suprotno tom kultu je apolonijski princip koji slijedi herojstvo i moral.

U antičkoj Grčkoj radi se o dionizijskim kultovima koji se vežu uz orgijske kultove, te uživanje u jelu, seksu i vinu, a taj put slobode je uzdizao Fridrich Nietzsche iako tako nije živio. On je predvidio da će doba u kojem živimo biti upravo doba dionizijskih kultova. Bio je u pravu jer statistike govore da je dionizijski način života, bez štovanja bogova danas pravilo, a ne iznimka.

Nietzsche je pokušao osloboditi čovječanstvo lažnog kršćanskog morala kojeg poznajemo u Grčkoj, a ono slavi moral i herojstvo koje je kasnije u kršćanstvu postalo svetost. On je mislio da će kada ljudi napuste apolonijsko i lažni moralizam društvo procvjetati, ali pokazalo se da su oba puta jednostrana i površna. Dionizijske ljubavi u kojima se ljudi zaljubljuju i potpuno prepuštaju nagonima, kada nestane strasti, kreće se dalje u zaljubljivanja, ali na kraju ostaje praznina.

Na prvi pogled nam takav život izgleda zanimljiv i privlačan, no takav život nakon dužeg perioda donosi teške probleme u kasnijim godinama zbog razočaranosti nakon mnogih prekida što je suviše bolno. Kada su upitali francuskog šansonijera Jacquesa Brela zašto tako glasno pjeva, on je rekao zato jer me bole svi ti prekidi.

Jako malo ljudi dionizijski put može sprovesti u djelo, a da ne ostanu emocionalno oštećeni. Naime, donhuanizam nosi u sebi narcisoidnost i nemogućnost uspostavljanja dubljeg kontakta koji je osnova svakog emocionalnog odnosa, pa tako i u prijateljstvu. Mnogi ovaj put ne izabiru, već je on posljedica, nemogućnost uspostavljanja emocionalnog odnosa. Malo tko se odlučuje na tom putu doći do nekog cilja i pokušati sagledati bit zaljubljivanja kao smisao.

 Često sam čuo na konzultaciji rečenicu nakon takvih iscrpljujućih mijenjanja veza: Ne mogu više, psihički se raspadam. Dakle, netko tko se posvećuje takvim odnosima, ostaje nakon puno takvih strasnih veza razoren, jer se stvaraju emocionalni ožiljci. Jung je znao kakva će sudbina zadesiti onoga tko slijedi ovaj put, poput Nietzschea. Slijediti dionizijsko, može dovesti do ludila što se dogodilo Nietzscheu, ali i jednom Jungovom psihoterapeutu koji je slijedio dionizijsko i na kraju izvršio samoubojstvo.

Isto je s Agorima, mnogi polude jer ne mogu slijediti tu razornu silu dionizijskog. No, svi ćemo se prevariti ako mislimo da to dionizijsko možemo izbjeći u sebi. Punina života se doseže kada spojimo jedno i drugo, apolonijsko i dionizijsko. Na taj način seksualnost spajamo s ljubavi, nagone i porive pretvaramo u kreativnost, divljinu u sebi pretvaramo u stav u kojem smo svoji i zastupamo svoje životne stavove koji nam omogućuju da ostanemo prirodni.

Istina je da su mnogi umjetnici slijedili dionizijsko i da ono zapravo stvara predivna djela, ali potrebno je u svemu znati kada dionizijsko postaje destruktivno jer mnogi kada odu u tome do kraja, povratak u normalu im je težak. U odnosima, oni koji si ne mogu pomoći, u kasnijim godinama puni su frustracije i zamjeranja, ne žele prihvatiti ono što su odlučili živjeti i tada dolazi do problema. Nositi se s dionizijskim, biti avanturist, slobodan i bez obveza, nosi često kasnije problem jer osoba zbog svog stila života često ostaje usamljena, bez potpore.

Recimo, razgovarao sam s jednim klijentom koji je dobro zarađivao, ali je odlučio kupiti zemlju i početi živjeti u prirodi, ali na tom putu je ostao sam.  Ljudi nakon nekog vremena nisu htjeli s njim popiti niti kavu zbog njegovog stila, partnerice su mu prigovarale zbog takvog života i na kraju su odustale od njega. Dakle, on je bio na samom početku dionizijskog, ali već na početku takav život nije prihvatila okolina i s godinama je kod njega počela progovarati frustracija. Mi smo u životu jednostrani, slijedimo jedno, ali onda patimo zbog onog drugog, a potrebna je RAVNOTEŽA.

Pokušajte vidjeti da je dionizijsko sastavni dio našeg samorazvoja, ali potrebno je pronaći mjeru jer dionizijsko nam daje umjetnost, ali nas može odvesti u svoje razorne tokove koje je odonijelo, primjerice, mnoge glazbenike. Dionizijsko pripada volji za moć, a nasuprot njega je drugo, nagon Eros ili apolonijsko. Jedan i drugi postoje kao dva pola i ona određuju kako ćemo živjeti, a na nama je da ih držimo u ravnoteži.

Nikola Žuvela

Narudžbe knjiga, cijena 90kuna: nikola@vedski-jyotish.net