Anima (podsvjesno žensko u muškarcu u kojeg se zaljubljuje) i Animus (podsvjesni muškarac u ženi u koju se zaljubljuje) pojavljuju se u nepoželjnom obliku kao posjednici naše svijesti koji nas obuzimaju poput zlih duhova.
Muče nas u snu i na javi, te svaki put kada razmišljamo o nedostupnom partneru ili izgubljenoj ljubavi u vlasti smo arhetipa Anime i Animusa. Ne pati se za osobom već za arhetipom kojeg ta osoba nosi, ona je samo transfer mita, je li to mit o Orfeju i Euridici ili Afroditi i Adonisu, ponašamo se onako kako se događa tragična priča, bez koje ne bi došlo do transfera. Da se ne radi o opsesivnom transferu, sutra bi mogli reći: “Ne želim o tome razmišljati”, ali stvarnost zaljubljivanja je drugačija, vraća se iz dana u dan kao opsesija koju ne možemo nadvladati.
Međutim, Anima i Animus imaju pozitivnu stranu. Svojom sugestivnošću predstavljaju unutarnja božanstva, pokazujući nam projicirane emocije koje vidimo u drugima, a ne kao vlastitu projekciju. Edita je voljela partnera koji je živio kao mistik i umjetnik, u stvarnosti ona je tako sebe štitila od susreta sa sramom jer se nije trebala otvarati pošto je on živio kao Petar Pan. Ne dirajući ga i maštajući ona je živjela svoju zamišljenu priču, on je svoju traumu pretvorio u mistiku, a ona je tako ostala zaštićena od stvarnog odnosa.
Na dubljoj razini Anima i Animus nam služe za alkemijski ili psihički spoj nepomirljivih emocija ljutnje i suosjećanja, ukratko, emocionalnog odrastanja kojim postižemo sjedinjenje svojih posvađanih strana. Novčiće ljubavnih želja koje bacamo u zdenac ustvari su mitske priče u kojima osoba ne postoji, ona je samo glumac s kojom se ljubavnik upoznaje s krajem dječjeg djela osobnosti i daje mu sposobnost da počne voljeti.
Ljubav je previše inteligentna da bi se svela na sreću i nesreću. To je trik prirode u kojem napuštate zaljubljenost u sebe jer u takvom odnosu volite samo kao objekt svojih želja. Doista, ljudi nisu svjesni da u tom stanju nisu sposobni voljeti. U tim odnosima durenje i suze su manipulativna sredstva u kojima partnera porobljavamo i oduzimamo mu njegovu esenciju. Današnji odnosi su protkani mnogim ucjenama koje skrivaju volju za moć tako da Anima i Animus, koliko god izgledali kao agresivni napadači na našu svijest, toliko nam i otkrivaju transfere u odnosima jer priroda se pojavljuje u suprotnostima.
Anima i Animus će vas pritiskati kroz život ako poričete svoje potisnute emocije. Često se na savjetovanjima kaže: “Najbolje je odustati od veze”. To je nemoguće jer to načelo ne nestaje odlukom. Ako odnos ne prihvatite i ne radite na vezi, Anima i Animus iznutra stvaraju ogorčenost i ljutnju koju kod starijih ljudi možete vidjeti kao obrazac života. Zbog snažnog djelovanja ovih principa u nama, mnogi ulaze u ovisničke odnose gdje je partner projekcija roditelja koji nas je više povrijedio. To je nesvjesni strah od sila u nama i za mnoge je zastrašujuće upoznati se s tim principima u sebi.
Onaj koji je rekao da je odustao od ljubavi, osudio je sebe u kasnijim godinama na nezadovoljstvo koje tako lako prodire u dušu poput teške bolesti koja oduzima radost života. Ja nije gospodar, već Anima i Animus. Ovi slatko-otrovni kolačići ili demoni pritiskat će vas sve dok ne shvatite koliko zapravo projicirate u vezi, a ne vidite da razmjenjujete osjećaje i da teško primate ljubav. Otkriće ovih vrlo važnih principa je marginalizirano unatoč činjenici da su u stanju dovesti do kolektivnog infekcije ili kolektivne krize jer milijuni ljudi kada zapnu u istom problemu stvaraju globalni emocionalni češ koji traži svoju manifestaciju. Zato projekcije lažnih odnosa moraju toliko boljeti jer nema drugog načina odrastanja. Strah od spoznaje onemogućuju istinu, a ne otkrivanje istine stvara političke sustave i svađe između muškaraca i žena.
Nikola Žuvela
terapeut i jyotish savjetnik
