Kako bih objasnio ovu tezu, navest ću primjer odnosa između Raya i Elle. Ray je bio sociolog, istraživao je tu temu i bio je fasciniran društvenim predrasudama, a Ella je bila ekonomistica i radila je taj posao iako joj se nije sviđao. Na savjetodavnoj sesiji rekla je da je nezadovoljna svojom vezom, te da se brine o djeci, kuha, ali misli da njezin partner to ne zna cijeniti. S druge strane, ona nije bila zainteresirana za njegove teme, rekla je da su joj glupe. Kako je terapija napredovala, postajalo je sve jasnije da je Ella doista osoba koja je sve radila kako društvo očekuje, ali druga faza njezina života više joj to nije dopuštala, probudila se njezina osobnost gdje je morala početi živjeti ono što želi. Njezin partner je uvijek živio ono što je želio i bio je zadovoljan time, posvećivao joj je pažnju, ali nije mogao objasniti Eli da ona ne živi svoj život.
Na nesvjesnoj razini, Ella je prezirala ono što je on radio jer je radio ono što je dio njegove prirode, a ona je odustajala od življenja svog života. Napuštanje onoga što društvo preporučuje, suprotstavljanje tome, ipak je bilo preteško i zato je Ela učinila ono što ljudi u društvu čine, uništavala zdravi dio sebe samokažnjavanjem i kažnjavanjem. To je strah od izopćenja iz društva, zbog kojeg ljudi čine sve da ostanu u njemu odnosno većina društva je mazohistička.
Ray je pogriješio u tome što je negdje duboko u sebi idealistički očekivao da ljudi mogu živjeti sa svojim različitostima, odnosno podlegao je svojoj Sjeni, arhetipu naivnog čovjeka. Za ljude je bog društva najvažniji segment života, učinit će sve da ga održe, zato ljudi u drugom dijelu života sve više pažnje posvećuju hrani, fotografiraju hranu i stavljaju na društvene mreže, pokušavajući se definirati kroz status, odnosno najnižu razinu ljudskog razvoja koja pripada trogodišnjem djetetu, bez obzira jesu li zadovoljni njome ili ne, poništavajući sve svoje individualne kvalitete.
Iako bi izvana društvo zaključilo da Ray nije dovoljno dala vezi, u terapiji je vidljivo da je prezirala i podcijenila njegov rad te mu tako suptilno stvorila ranu neprihvaćanja, gdje nije vidjela svoju Sjenu, marginalizirajući važnost onoga što je za njega bio izvor ispunjenja. Nije mogla poranaći svoje samopouzdanje. Da bi muškarac mogao dati svoju prirodu ženi, mora se pronaći u nečemu, dok je za ženu ili Animu prioritet ispunjenje u ljubavi. Ovo idealno ostvarenje je izazov, ali ne može nastati ako ne prijeđemo vlastite granice i ne napustimo društvena uvjerenja. Sjena je uvijek prisutna u vezi jer par pokušava zadovoljiti društvena pravila a onda se samokažnjava, dok je samoispunjenje teško jer treba živjeti autentično. Na primjer, ljudi se često ponašaju deklarativno i slušaju partnera iz poštovanja, ali time ne možemo dotaknuti partnerovu bit jer većina njih nije zainteresirana da im to bude glavni prioritet u životu – razumijevanje.
Problem odnosa je stavljanje razumijevanja u načina života. Razumijevanje donosi prirodno otpuštanje većine društvenih pravila jer društvo je ispunjeno predrasudama. Osoba je tada neovisna i može promatrati ljubav bez utjecaja “glasa društvene savjesti”. Suptilna kazna prisutna je u ogromnom broju slučajeva, ali se ne prepoznaje, pa skriva mnogo Sjene, za sada neprepoznate. Ovaj dio postaje vidljiv tek u drugom dijelu života kada stalno promišljanje postaje način života.
Nikola Žuvela
