Ljudska psiha je podijeljena na ekstroverziju i introverziju. Kada se počela pojavljivati želja za čovjekovom kvazislobodom, koja nije bila sloboda već želja za hedonizmom, započela je nova vjera u kojoj nakon jednog kralja dobivamo dvostranačje. To je projekcija sjene potisnutih hedonističkih i narcisoidnih nagona na političke sustave. Dvostranački sustav je kolektivna kompenzacija za izgubljenu individualnu cjelovitost, birači se identificiraju s vanjskim sukobom dvije suprotstavljene strane kako ne bi morali suočiti s unutarnjim sukobom između Persone ili društvenog ideala i Sjene stvarnih sebičnih i narcisoidnih motiva.
Čovjek zapravo traži nešto prizemnije još od Rimskog Carstva kruha i igara, a Freuda su htjeli razapeti jer je rekao da ljudi žive na dvije razine postojanja, narcisoidnu i analnu fazu razvoja, dok mali broj dosegne humanu fazu razvoja. Manipulacija nije nametnuta odozgo ili od vlasti, ono što je malo poznato, ali vidljivo kroz rad s ljudima, da uživaju u svojoj neslobodi. Višestranački sustav je savršeni perverzni oblik uživanja gdje se ljudima dopušta lažni izbor A ili B, dok je pravi izbor napuštanje hedonističkog okvira na koji je sveden život.
Freud je rekao istinu, humanu fazu razvoja ne možete postići obrazovanjem, već suočavanjem s traumom stvarnog života s kojom se susrećemo kada postajemo odrasli a ona razbija sebičnost i narcisoidni užitak kao način života.
Današnje obrazovanje govori da odgaja pojedince za humanu fazu razvoja a to je cinizam današnjeg sustava, točnije, znamo da obrazovanje laže, ali ipak sudjelujemo u njemu kao da ono nekog odgaja. Sve to je ugodni režim iluzornog izbora koji omogućuje da se nikada ne suočimo s vlastitom sjenom.
Nikola Žuvela
