Je li užitak radostan po prirodi? Ako jest, onda bi užitak koji pruža trebao bi se nastaviti, a da se nikada ne pretvori u dosadu. Nadalje, povećanje intenziteta ili količine tog podražaja trebalo bi proporcionalno povećati užitak. Možemo li reći da je to istina za užitke poput prejedanja, gomilanja novca, posjedovanja mnogo stvari. Nijedan od ovih događaja ne pruža užitak redovito i bez iznimke, nisu pouzdani. Ne možemo ih smatrati izvorima kontinuirane sreće, a povećanje njihove količine ne mora nužno proizvoditi veće zadovoljstvo. Ono što nas je prvi put jako usrećilo, s vremenom postane nešto uobičajeno, pa čak i dosadno. Povećanje doze užitka često vodi samo do privremenog podizanja rasploženja, a onda do nove ravnodušnosti.
Zapravo, radost nema izvor ni u jednom vanjskom podražaju. Užitak je privremen i povezan je sa zakonima uma gdje ga sada imamo i nemamo, a beskrajna radost i trajno zadovoljstvo izviru iz uma ili osobe oslobođene civilizacije i velova iluzije.
Kad bismo voljeli sebe, ne bismo se kažnjavali tolikim lažnim strahovima da smo nemoćni jer je to program koji se ponavlja stoljećima, kao da je istina i prihvaćamo je s generacije na generaciju, iako nam zdrav razum govori da nam trenutna tehnologija može olakšati život, ali ne želimo napustiti okruženje nesretnih događaja koji nam služe kao hrana.
Užitak mora dolaziti iznutra, a to je moguće ako ste kroz praksu razvili dovoljno pažnje da promatrate misli i osjećaje koji stvaraju lažnu percepciju onoga što nije tu izvana.
Nikola Žuvela
